Blagdan i radni dan

R. D.: Dobro jutro, brate. Kako si?

B.: Odmakni se! Vonjaš zemljom, smrdiš po ugljenu, zaudaraš trgovinom, osjetiš se na ribu i luk… Pazi! Umrljat ćeš mi novo odijelo

R.D.: Polako gospodine! Da ne vonjam zemljom, ti ne bi imao zelja i vina na svome stolu. Zaudaram trgovinom, ali što bi ti bez moga dućana? Moje su ruke, istina, crne, ali ti one mijese slasni kruh i slatke kolače.

B.: Ti radiš, ali ja plaćam. Ti prodaješ, a ja kupujem. Poštuj me dakle- i – idi!

R.D.: I ti mene moraš poštovati, jer sam radnik. Braća smo, ali ja radim i mučim se, a ti se samo zabavljaš i odmaraš. Je li to pravedno?

B.: Tako mora biti. Ti si za rad, a ja sam za odmor!

R.D.: Al´ si lukav lijenčino! Skapao bi od gladi, da ne radim za tebe šest dana u sedmici.

B.: Ne ljuti se radniče. Da j ponekad ne zatvaram tvoje tvornice i trgovine i da te ne tjeram sa tvojih njiva, ti bi klonuo od truda. Slomio bi se i mlad ostario. Ja te krijepim i razveseljujem blagdanskim odmorom. Znaš li onu pjesmu: KOLIKO JE U SEDMICI DANA, SVI SU DANI OD SREBRA KOVANI, A NEDJELJA OD SUHOGA ZLATA! Blagdanu se i ptice u gori vesele.

R.D.: To je sve istina. Vidim da je i odmor potrebit. Ali, ja sam ipak više nego ti, jer je prije rad-a onda odmor.

B.: Ne luduj! Ako se nisi prije pošteno odmorio ne možeš raditi.

R.D.: Što to govoriš? Ako prije nisi radio-čemu odmor?

B.: To su sve ludosti: rad i odmor moraju se izmjenjivati kao dan i noć- drugačije bi obojima slabo bilo. Što bi jedan bez drugoga.

R.D.: Tako je! Ne budimo oholi, jer tko u vis diže nos, taj će skoro ići bos. Podajmo si ruke, jer moram za poslom.

B.: Čekaj, da skinem rukavice.

R.D.: I te sam ti ja napravio! Ovamo desnicu!

B.: Nemoj tako čvrsto. Boli me….

R.D.: Oprosti. Ruke su mi pune žuljeva i čvrste kao kliješta. Zbogom, sladak ti odmor!

B.: Zbogom brate! Sretan ti rad!