„ Dotakni moju nevjeru, Gospodine….“                                       

 Osobe: skupina mladih, 

Ivan-mladić 1.,  IVA-djevojka 1,  Mirena-djevojka 2,  Marin-mladić 2

 -Sjedi skupina mladih pokraj crkve, pjevaju…..“ Sva ljubavi mi, Isuse, zapali moje srce sam, ražari ljubav u njemu, da izgara ga njezin plam. O Isuse, ja vjerujem, što rekao si, Bože moj, ...“

 Odjednom se diže jedan od njih i poviče:

MLADIĆ 1: ''Kako mogu vjerovati u nešto što ne vidim? Vi svi kažete da vjerujete ,  blago vama,  ali da li je itko od vas vidio Boga?''

DJEVOJKA 1:( zaneseno ): ''Bog je svuda oko nas, Bog je u nama. Bez njega ni nas ne bi bilo.''

MLADIĆ 1: ''Bog u meni?! I oko mene ? Ajde, dokaži mi to! Kako da ja vidim Boga u sebi?''

DJEVOJKA 2: ''A što misliš kako su drugi povjerovali ? Sjeti se Abrahama , Mojsija , Marije, mučeničke smrti apostola….

MLADIĆ 1: Kad je to bilooo…..uostalom, to su bila neka druga vremena….

DJEVOJKA 2 : Misliš da su  kršćani koji su umirali za Krista bili budale ?Naježim se pri samoj pomisli kako je umirati u areni pod lavljim zubima….ili pečen na vatri, kuhan u kotlu, raspet naopako…

MLADIĆ 1: Ma daj prestani, ne mogu to ni slušati…..

DJEVOJKA 2 : A jeli ? Teško ti slušati ? Onom tko vjeruje Kristu, spreman je za Njega položiti i život ! Jeli tako, Marine, ti studiraš teologiju ?!

MLADIĆ 2 : Tako je. Krv prvih mučenika sjeme je kršćanstva, rekao je  Tertulijan ! Umire se za Istinu,  a ne za laž. Isus je istina !

MLADIĆ 1 : Umiranje prvih kršćana i meni je fascinantno…ali ( nastavlja ljutito ) ali to  ne rješava problem moje vjere !

DJEVOJKA 2 : Hoćeš reći : nevjere !

MLADIĆ 1: Nazovi to kako hoćeš , ali meni je dosta ! Dosta mi  je gledati ta vaša klečanja i molitve , slušati to oduševljeno pjevanje ! Pravi ste fanatici ! Ja to ne mogu ! To nema veze sa zdravim razumom !

DJEVOJKA 1 ( zaneseno) :  Bog je ljubav ! Ljubav je u srcu !

MLADIĆ 1: Čuj ovu ! DJEVOJKA 1 ( zaneseno) :  Bog me ljubi ! …….Bog te ljubi !

MLADIĆ 1 : ( okrene očima ) : Pozlit će mi…ništa vam ne vjerujem !

MLADIĆ 2 : Kad smo ti tako čudni, što si stalno s nama ?

MLADIĆ 1 : Pa ako te baš zanima, zbog tebe  !  Znam te godinama ! I kakav si , i gdje si, i s kojim si curama išao, i što radio…bili smo prijatelji .. ..i onda odjednom puf ! ( pucne prstima ) ! Dečko se ( podrugljivo ) „ obratio „ , „ promjenio“ ! Ostavio staro društvo…upisao Teologiju ! Misliš da si bolji od nas ! Još sam ti prijatelj i ne želim gledati kako propadaš !

DJEVOJKA 1: Marin ne propada, on živi !

MLADIĆ 1 : Što si ti, njegov odvjetnik ?

MLADIĆ 2 : Smiri se . Mi  branimo jedni druge jer se dobro razumijemo , kao djeca jednog Oca smo.  Iva je u pravu . Ja sada živim i u prošlost se ne kanim vraćati. Iskustvo susreta s Isusom promjenilo je mene i moj život ! Dođi i ti , i kušaj ! Vidi kako je dobar Gospodin ! Povjeruj !

Skupina mladih pjeva : „ Dođite i kušajte, kako je dobar Gospodin  !“

MLADIĆ 1: (mahne rukom )  „Fanatici Bog ne postoji ! Život je na zemlji ! „

DJEVOJKA 1: „ Tko na zemlji traži Nebo, izgubit će i Nebo i zemlju !“

MLADIĆ 1 : ( okrene očima ) :„ Glupača !“

Uto mladiću 1.  zazvoni mobitel. Javlja se, priča…..završava razgovor.

DJEVOJKA 2 : Tko te zvao !

MLADIĆ 1: Moja Mira ! Jedino me ona voli i razumije !

DJEVOJKA 2 : Tvoja Mira ?! Ha, ha ….kako znaš da te baš ona zvala !

MLADIĆ 1: Kako ne bih znao ! Pa poznam joj glas i na zaslonu piše njezino ime…

DJEVOJKA 2 :  Zar  tako ? A koliko puta si čuo glas u sebi koji te potiče na dobro, koji te  kori i hvali ? ………Na čijem je to dlanu upisano tvoje ime ? U čijoj Knjizi života ?   I …TVOJA Mira ?.... Kako znaš da je tvoja i da te voli ?

MLADIĆ 1: Pa ona kaže i ja joj vjerujem !

Svi se nasmiju.

MLADIĆ 1: Šta je sad ?

MLADIĆ 2:  ( mu prilazi, zagrli ga)  : E vidiš , prijatelju ! Dobro si rekao ! Zato jer ti je tvoja Mira rekla, ti si joj povjerovao,  a nisi tražio dokaze ! Pa kako ćeš dokazati ljubav ! A opet znaš da ljubav postoji ! Nisi je vidio a razgovarali ste ! Zar nije tako ?

MLADIĆ 1 : Mmmmm…valjda. Ne kužim…….Što hoćeš reći ?!

DJEVOJKA 1 :  Hoće ti reći da je BOG kao ljubav ! I to Ljubav sama , kako kaže apostol Ivan! Ne možeš ga dokazati, ali vjeruješ  da jest ! E to  je vjera ! To je ono što tražiš ! Razum je dobio objašnjenje, a sada skoči i povjeruj ! Jednostavno samo reci : Isuse, vjerujem !

MLADIĆ  1 : Kako ću znati da vjerujem ?

DJEVOJKA 2 :  Znati ćeš i vidjeti će se !

MLADIĆ  1 : Kako ?

SVI : Po djelima !

MLADIĆ 1: ''Gospodin moj i Bog moj.''

DJEVOJKA 2 : ''Boga nismo vidjeli, ali vjerujemo. Svaki dan Gospodin nam pokazuje da je tu među nama, svaki dar prirode, svaka sunčeva zraka, kap kiše, pa i ovaj susret tolikih mladih, najveći je dokaz da On postoji. Da, On je tu među nama, da naša radost bude potpuna.''