VIKTOR MIHALJEVIĆ (studeni 2009.)

 

                                       Oteti

  Božić!

 

  • igrokaz za djecu

 

OSOBE:

         Božo Hrk – nezasitni direktor šoping-centra

                           EMINENTUS

         Eva Tajić – tajnica njegova

         Agneza Furić – njegova glavna menadžerica

         Tomaž Rog – njegov odvjetnik

         Denis Muljić – njegov glavni dobavljač

         Amadeus Hrk – njegov brat svećenik

         Vili Bager – vlasnik konkurentskog centra

                           MEGAKLOP

         Iris Glasnić – voditeljica zabavnog programa

 

 

 

 

 

 

 

 

 

ČIN PRVI

 

PRIZOR PRVI

 

(Ured direktora šoping-centra EMINENTUS. Moderni namještaj, soba u blagom sivilu. Sobom dominira radni stol na kojem je prijenosno računalo, svjetiljka, hrpetina papira, prazna krletka i jedna šalica. U naslonjač iza stola bezbrižno se zavalio direktor Božo Hrk ispruživši i prekriživši noge na stolu. Gužva svoje odijelo i kravatu, pogled mu tupkast i zamišljen, u ustima mu vrh olovke koju pridržava lijevom rukom, dok mu je u desnoj časopis.)

 

HRK: Mmmm, tri vodoravno, drugo ime za preljubnika, hmmmm...Kerum? Hm, ne paše. (zastajkuje i razmišlja) Hmmm! (odjedenom se zadere) Eviceeeee!

TAJIĆ: Recite, direktore! (poluglasno će i pomalo bezvoljno tajnica)

HRK: Daj reci kao se zove mijenjaje glagola po osobama?

TAJIĆ: Joj, ne mogu se sad sjetiti. Moj mali to još nije učio.

HRK: E jesi neka...pa to moraš znat!

TAJIĆ: A moram, ne moram. Sad moram kuhat kavu.

HRK: Ma moraš! Inače ti dam otkaz! Moraš imati nekakvu opću kulturu.

TAJIĆ: Je, direktore, ak vi ne znate....joj....sjetila sam se! Zove se glagolizacija.

HRK: Gla-golj-iza-ci-ja. (zbunjeno, podrugljivo i smeteno sriče slogove). Ne ide, ne štima!

TAJIĆ: Ma bez lj.

HRK:  Hmmm...bez lj....ne, opet ne štima! Stvarno od tebe niškoristi.

TAJIĆ (ulazi u ured noseći šalicu kave): Ma kako nema, direktore! (govori ljupkim glasom) Pa ko bi vama kuhao kavicu? (stavlja šalicu na stol) Sad ćete vi odmah biti bolje volje.

HRK: Bolje volje, bolje volje! (podrugljivo, sumnjičavo i zloćesto) Hoću malo sutra! Jesi zvala veterinara?

TAJIĆ: Jesam, direktore!

HRK: I?

TAJIĆ: Nitko se ne javlja.

HRK: Super! (zlovoljno i kao da se belji) Nikog nije briga za mog slatkog Zvrkija.

TAJIĆ: Ma je, sve će biti u redu. Malo ste previše mazili tog svog hrčka.

HRK:  Malo ste previše mazili tog svog hrčka (podrugljivo i bezobrazno ponavlja). Pa neću valjda vas, lijenčine jedne. Ja tu radim kao konj, ubijam se, orem, penjem gore-dolje jer ni lift ne radi, a ti nemreš dobiti ni običnog veterinara.

TAJIĆ: Ah, vidite da nije dobro pretjerivati. Mi smo skroz mršavi zbog vas, a vaš hrčak je predebeo jer ga samo šopate.

HRK: (zausti, ali se brzo zaustavi i ušuti.Uto zazvoni telefon, a Tajić iskoristi prigodu i izađe iz ureda) Halo!

Da, ja sam. Dobro, dođi. Đenja! (sjedne za stol i okrene se prema krletki). Ona priča da je moj Zvrki debeo, koza jedna natapirana. Vidi ovaj njegov kolutić (igra se s kolutićem). Gle, fali prečkica. I još jedna, dvije...Prasac jedan, stvarno se zdebljao (s iznenađenjem i nevjericom gleda prema publici).

 

PRIZOR DRUGI

 

(Otvaraju se vrata ureda i unutra kroči Agneza Furić, glavna menadžerica EMINENTUSA. Stav joj je agresivan. zajapuren, a govor glasan i neprekinut.)

 

HRK: O, di si Agneza!?

AGNEZA: Ja...ja sam tako uzrujana. To je nešto prestrašno. Prvo sam se parkirala kod onih stupića pa me policajac potjerao! On mene potjerao! Onda sam morala tražiti parking i mislim si da bi mogla otići u garažu. I odem tamo, ali ne mogu do garaže jer gradonačelnik trči maraton. Halo? Pazi ti to. I ja  sam se stvarno morala i od tamo maknut i jedva sam našla nekakav parking, ali sam morala u tramvaj da bi došla do tu. I pazi, dođe tramvaj i ja čekam da  otvori vrata. (Hrk se počinje hvatati za glavu.) I stoji on minutu, minutu i pol i neće otvoriti vrata. Pazi, ti moraš stisnuti gumb da bi ušao u tramvaj. Pa to je doslovno bolesno! Ko zna tko je sve slinavio po tome. Onda me zvala ona tupača od frizerke, i ona me otkantala...

HRK: Dosta! Dostaaaaaa!!! Baš me briga za to. Jesi se čula s Denisom?

AGNEZA: Joj kak se ti bezobrazan! Uopće nisi džentlmen. Da, čula sam se.

HRK: I što veli!?

AGNEZA: Na putu je ovamo. Sve će ti reći. Ali navodno nije dobro. Netko nam je smjestio.

HRK: Šta? Šta smjestio? O čemu pričaš?

AGNEZA: Ne znam ja ništa, samo ovo da nam je netko smjestio.

HRK: Ja ću poluditi. Ti si sve kriva?

AGNEZA: Ja??? Zašto, molim lijepo?

HRK. Zato što stalno donosiš loše vijesti. Tko me zvao na mobitel kad sam se zaglavio u liftu? Ti, i to da bi mi rekla da je lift u kvaru. Tko je viknuo: Bravo, Božo!  kad me taj tren zviznula lopta u glavu? Tko je upao usred sastanka s Crnogorcima i rekao da su radnici u štrajku?

AGNEZA: Ja...ja sam tako uzrujana. Ne vjerujem, ne vjerujem. A nikog ne boli đon što mi je frizura koma, što moram pješice do auta u ovim potpeticama i što lift ne radi! Mislim, stvaaarno, Božo, ja tebe ne prepoznajem!

(uto upade Eva Tajić)

TAJIĆ: Direktore, stigao je Muljić.

 

 

 

PRIZOR TREĆI

 

(U ured ulazi Denis Muljič u dugačkom kaputu.)

 

HRK: Denis, šta se to zbiva?

DENIS: Šefe... (pomalo uspuhano i neodređeno)...banana.

HRK: Kakva banana?

DENIS: Banana, šefe.

HRK. Ma  o čemu pričaš?

DENIS: Šefe.. (zastane kao da će nešto drugo smisliti)...banana.

HRK: Ma zadavit ću te, govori jasno (na rubu živaca)!

DENIS: Vili, šefe!

HRK: Vi...Vili (razrogači oči)?

DENIS: Vili Bager, šefe.

HRK: Bager?

DENIS: Da, MEGAKLOP, šefe.

(Boži kao da sine. Sjedne u svoju stolicu. A to učine i Denis i Furićka.)

HRK: O, gad jedan. Šta je napravio?

DENIS: Stavio nas je u...bananu!

(Hrk bjesni i frče novine te njima prijeti.)

HRK: Pa daj više reci.

DENIS:  Šefe, Vili ... mi mu dugujemo.

HRK: Pa?

DENIS: Veli da je sredio kod dobavljača.

HRK: Što sredio?

DENIS: Da nam neće isporučiti robu u prosincu.

HRK: Šta?

DENIS: U studenom još možemo do robe. Inače će nam police biti prazne.

HRK: Cijeli prosinac ništa?

DENIS: Do Božića ništa.

HRK: Do Božića?

DENIS: Da.

HRK: Hoće nas uništiti.

DENIS: Banana. (Nemoćno raširi ruke i spusti ih.)

HRK: A ma još jednom mi spomeni bananu...

AGNEZA: Šefe, ali to je prestrašno! Pa, pa, pa kako ćemo to?

HRK: Šuti, samo mi još ti fališ!

(Počinje uznemireno hodati amo-tamo po uredu.)

HRK: Misli on da sam vesla sisao. Prije će on progutati žabu, nego da ja popustim. Od preksutra imamo božićnu rasprodaju. Zovi dobavljače. I naruči novu turu za Božić.

AGNEZA: Ali šefe, zar i na Božić?

HRK: Da, i na Božić! Šta znači? Ništa. Odlazite svi.

(Agneza uzrujano diše i diže se sa stolice, a isto čini i Denis, manje uzrujano i uglavnom ravnodušno.)

                                                                                     

 

PRIZOR ČETVRTI

 

TAJIĆ(bojažljivo kuca na vrata): Direktore, ovdje gospodin Bager.

HRK (istinski uplašeno i iznenađeno): Vili?

TAJIĆ: Da!

HRK: Uvedi ga.

(U ured ulazi oniski i dobro odjeveni  čovjek s kožnom aktovkom. Staje osorno pred Božin stol.)

VILI: Bok, Božo. Kak si?

HRK: Ide pomalo. A ti (kao nehajno i bezbrižno) ?

VILI: O, ja sam ti super. Fenomenalno (veselo i pomalo prijeteći)!

HRK: Baš mi je drago.  Sjedni, slobodno.

VILI: Fala, ne. Neću dugo. Di ti onaj štakor?

HRK: Nije zamorac, nego hrčak. Kod veterinara je.

VILI: Isti jarac. Kaj je na liposukciji?

HRK: Što to tebe briga (postaje neugodan)!

VILI: Ma ništa. Ti javio Denis?

HRK: Je. Ja-vi-o mi je!

VILI: Božo, to je samo početak. Ako ćeš me tjerati da idem do kraja, imat ćeš slabiji promet od kokičara na Dinamovim tekmama.

HRK: Ti to meni prijetiš?

VILI: Do 27. prosinca hoću svojih 50 milijunčića ili (simpatično mahne rukom kao da pozdravlja)...

HRK: Samo sanjaj!

(VILI ustaje stavlja aktovku na stol i rukama se naslanja na nju.)

VILI: Do 27-og. (Izgovara to tiho, ali prijeteći, s autoritetom. Potom se okreće i uzima aktovku u desnu ruku i izlazi iz ureda.) 

 

PRIZOR PETI

 

(U uredu su BOŽO, AGNEZA, DENIS i odvjetnik  TOMAŽ.)

 

HRK: Organizacija posla je sljedeća: Denis, nazovi dobavljače da počnu s isporukama, Furićka, ti sve dogovori s trgovcima i lokalima. Od sutra počinje božićna rasprodaja. Neću čuti nikakve upadice, ništa. Na posao.

AGNEZA: Daj bar daj popraviti ovaj lift, ne mogu više pikati po onim stepenicama.

HRK: Vidjet ćemo, odlazi. Denis, sve jasno?

DENIS: Šefe, sve.

(Oni odlaze. Ostaju tajnica i odvjetnik.)

HRK: Evice, ti organiziraj neke dječje zborove da malo pojačaju božični ugođaj. I nek se pušta fina muzika da ne rastjera kupce. Inače mi ide na živce, ali je dobro za biznis. Ajde bjež.

TAJIĆ: Nema problema. Već imam kandidate.

HRK:  Evice, to još moraju nama platiti, da se razumijemo. Zna se kvota.

(Tajnica odlazi.)

HRK (opuštenije i s povjerenjem) Joj, Tomaž, u banani sam.

TOMAŽ (dobrodušno, slatkorječivo, ali i pomalo zabrinuto): Upućen sam sa situacijom i ona je uistinu nezavidna. (uto mu zazvoni mobitel) Just a second.

(brzo ga vraća u džep i nastavlja) Ništa važno.

HRK: Vili me ima u šaci.

TOMAŽ: Vili je opaki igrač, ali i ti si. Možeš ga dobiti. Ali zakonska regulativa ti ne ide na ruku.

HRK: Kako to misliš?

TOMAŽ: Božić je blagdan i time neradni dan. Mogao bi ti se dogoditi neposluh radnika.

HRK: Ma imaju raditi i kvit.

TOMAŽ: Ma, što se mene tiče, nije problem. Ali je problem u zakonu, ne možeš ih prisiliti da rade na Božić.

Ionako već imaš loš publicitet.

HRK: Otkud pak to?

TOMAŽ: Gle, još je studeni, a ti ćeš već imati božićnu rasprodaju. Napast će te ovi čistunci koje govore protiv konzumerizma blagdana i bla-bla-bla. Znaš već (opet zazvoni mobitel). Sorry, just a second (pogleda i opet vrati). Opet ništa.

HRK: Sad mi i ti počinješ zadavati brige...

TOMAŽ: Pa jel baš moraš raditi na Božić?

HRK: Sve ovisi o prodaji. Ne znam jel mogu do 60 milja do Božića. Otići će mi zalihe.

TOMAŽ: 60? A ja mislio 50...

HRK: Pa zar i ja ne mogu zaraditi?

TOMAŽ: Dok me plaćaš, meni nije bad (kiselo se smije).

 

 

 

 

                          

 

 

 

 

 

 

 

 

 

ČIN DRUGI

 

(Radnja drugoga čina u potpunosti se odvija na trgu unutar šoping-centra. Već je treći tjedan prosinca i predbožićno raspoloženje vlada posvuda.)

 

PRIZOR PRVI

 

(Na trgu je animatorica i voditeljica Iris Glasnić, a iza dramska skupina Kuglice. Djeca su odjevena u blještave boje, a o njima brine i dirigira učiteljica Božica Cer.)

 

IRIS (u mikrofon): Dragi posjetitelji EMINENTUS centra, pozdravimo aplauzom skupinu Kugliceeeeee!

 

******(igrokaz 3.b razreda)

 

 

 

PRIZOR DRUGI

 

(HRK I AGNEZA obilaze šoping-centar.)

 

HRK: I, kakvi su izvještaji.

AGNEZA: Ha, šefe, s obzirom na opću financijsku krizu, na to da su nam zalihe pri kraju i na to da mi je puknuo nokat, nije loše.

HRK: Znači, i nije baš.

AGNEZA: Pa Denis mi je rekao da više nismo u tolikoj banani.

HRK: Imam li ja rječitijeg suradnika...(reče više za sebe).

AGNEZA: Pa naravno! Imaš mene (razdragano i sretno, dok Božo izvrče očima)!

HRK: Ajde ti, pametnjakovićka, onda reci kako se zove promjena glagola po osobama?

AGNEZA: Konjugacija.

HRK: Ma i ja sam konj koji te slušam.

AGNEZA: Ti stavrno, ali stvarno si nekad tako bezosjećajan, tako emocionalno tup, da je ne znam što uopće radim blizu tebe. Mene su zvali na burzu, zvali su me za visoku financijsku savjetnicu pri Ministarstvu financija, za carinsku inspektoricu i što mi bi da ja završim tu. Mogla sam ići i van, u Englesku, Njemačku, Švicarsku, čak u Ameriku.

HRK: Ma daj, ti toliko brbljaš da bi upropastila i Švicarsku, otkrila bi sve bankarske tajne, ti vrapca. Ne znaš ni ući u tramvaj.

(Agneza na to ostane bez teksta, otvorenih usta i očiju. Napokon glasno i odlučno progovori.)

AGNEZA: A ti ljudima kradeš čak i Božić, Bo-ži-da-re! 

 

 

PRIZOR TREĆI

 

(Na trgu je opet animatorica i voditeljica Iris Glasnić, a iza lutkarska skupina)

 

GLASNIĆ. Štovani posjetitelji, ostanite i dalje uz naš program. Nikako ne propustite naše lutkareeee!

 

*nastupa lutkarska skupina (4.c)

 

PRIZOR ČETVRTI

 

(Božo hoda šoping-centrom i iz suprotnog smjera u susret mu dolazi čovjek u crnom. Tek kad se približi bliže, vidi mu se ovratnik – on je svećenik Amadeus Hrk, Božin brat.)

 

AMADEUS: Božo (raširenih ruku i iskrena osmijeha), pa gdje si brate?

HRK: Ooooo,  gdje si ti? (bojažljivo će)?

AMADEUS: Zar mi ni imena ne znaš?

HRK: Ma, Bože, kako ne bih znao. Odi sa mnom, u ured.

AMADEUS: A ne, neću, baš ovdje želim razgovarati. Evo, ima tamo klupa.

(Sjednu na klupu.)

AMADEUS: Ništa mi se ne javljaš.

HRK: Pa imam puno posla, sad je špica.

AMADEUS: Je, ali gledam te sad...kao da nismo braća, kao da sjediš pored pape. Sav si se nekako uvukao.

(HRK gleda u pod i ne govori ništa.)

AMADEUS: Tužan sam, brate, jer sam čuo što se ovdje događa. I znam sve.

HRK: Sve?

AMADEUS: Sve!

HRK: Da pogodim: Evica ti je rekla?

AMADEUS: Nije važno.

HRK: Pa jasno: Agneza. Koza (zadnju riječ igovara jedva čujno)!

AMADEUS: Nemoj tako, Božo. Njezina reakcija je plemenita. Za korist mnogih.

HRK: Ne i moju.

AMADEUS: Posebno za tvoju.

HRK: Ne shvaćaš ti ovaj posao.

AMADEUS: U pravu si. Ne shvaćam kako ti ljudi ne znače ništa, a novci sve. Zar će stvarno morati raditi na Božić?

HRK: Najvjerojatnije.

AMADEUS: Pa kako to možeš napraviti?

HRK: Ja znam što ti misliš o meni, ali moram – u dugovima sam.

AMADEUS: I nakon jučer?

HRK: Ne razumijem.

AMADEUS: Vili Bager je u Petrinjskoj. Prtivoren zbog nekakvog kriminala.

HRK: Ma daj?

AMADEUS: Ne smije se lagati, a ja ne smijem pogotovo.

(HRK ne zna što bi rekao.)

AMADEUS: Osim tvoje pohlepe, sada nema ničega što bi natjeralo ljude da rade na Božić. Zar ne?

(HRK i dalje šuti. Stiže mu poruka na mobitel. I izmami mu osmijeh.)

HRKI: Zvrki je dobro. Agneza javlja.

AMADEUS: Lijepo je imati nekoga, makar i hrčka. Ali i ona se oko tebe trudi, a ti to ignoriraš.

HRKI: Uzmi si ju ti (šaljivo).

AMADEUS: Ja sam svoj put odabrao. Vrijeme je da i ti to učiniš. Novac ne možeš grliti. Više nisi ni tako mlad.

HRKI: (razmišlja neko vrijeme pa napokon prozbori): Zatvorit ću danas centar... sve do 27-og.

AMADEUS: Na dobrom si putu. Zbogom.(Potapša ga i ustane se. Svatko odlazi na svoju stranu.)

 

PETI PRIZOR

 

(Voditeljica Iris Glasnić  oglašava se sa scene.)

 

IRIS: Štovani posjetitelji, pridružite nam se u ovoj završnoj pjesmi zajedno sa skupinom Pahuljice. Još samo ovo: svima vam želimo sretne i ugodne blagdane. Naš centar ponovno otvara svoja vrata 27. prosinca.

 

DJEVOJČICA PRVA: Što će za dva dana biti?

DJEČAK PRVI: Božić će nam doći.

DJEVOJČICA DRUGA: I po danu i po noći.

DJEČAK DRUGI: Jelka će nam društvo biti.

DJEVOJČICA TREĆA: Snijeg će prekrit čitav grad.

DJEČAK TREĆI: Čujte našu pjesmu sad.

 

 

 

(Svi protagonisti se pojavljuju na sceni i pjevaju završnu pjesmu  /ZVONČIĆI/.)