BAKINA BOŽIĆNA PRIČA

By Mirena Zake

LIKOVI

 

-baka Ana (obučena kao šokica, odrasla na selu, s maramom na glavi)

-unuk Ivan (ništa specijalno)

-unuka Maja (ništa specijalno)

-djevojčica Ana (seosko dijete, obućeno u stiliziranu nošnju, bijelo)

-mama (stilizirana nošnja)

-tata (stilizirana nošnja)

-susjed Mata (šokački šešir, stilizirana nošnja)

-anđeo Gabrijel (bijela dugačka haljina, može zlatni pojas, krila ne treba, ni auerolu)

-Marija (bijela haljina, plavi pojas, veo, plašt)

-Josip (standardno, muška haljina tog vremena)

-dva pastira (krzno, muške haljine toga doba)

-tri kralja (malo raskošniji plaštevi, krune)

-zvijezda repatica (bijela haljina sa zlaznim zvijezdama repaticama na njoj)

-anđeli-može na kraju kada svi izlaze se pokloniti Isusu biti još koji anđeo (bijele haljine, auerole)

 

SCENA

 

Na sredini se nalazi bor, sa jedne strane stol i stolica, a sa druge strane je prostor za slamu i jaslice

 

REKVIZITI

 

-stol

-stolica

-bor

-žito

-ukrasi za bor (kuglice, lamete, perlice...)

-slama

-voće i orasi (ukrasi za bor)

-šalica (za kuhano vino)

-anđeo (za vrh bora)

-tamburica

-lutka (Isus)

-jaslice

-štap za Josipa

-darovi kraljeva (zlato, tamjan, smirna)

-kostimi za sve likove

 

 

Gradska sredina. U sobu ulaze baka i unuci, noseći žito i moderne ukrase za bor (par kuglica, lamete, perlice...). Baka sjeda, stavlja žito na stol, a unuci počinju kititi bor. Djeca pjevuše neku Božićnu pjesmu (Veselje ti navješćuje), a baka ih gleda s ljubavlju. Odjednom pjesma staje i unuka progovori.

 

UNUKA: Bako, mi jako volimo kada nam pričaš što je bilo kada si bila mala. Ali nam nikad nisi ispričala kako si ti sa svojim roditeljima slavila Božić.

 

BAKA: Ali to je dosadna priča. Živjeli smo na selu i bili siromašni. Nismo imali ovakve stvari kao vi danas.

 

UNUK: Baš zato i želimo čuti bako.

 

BAKA: Ajde dobro. Dođite tu sjesti kraj mene (djeca sjedaju pokraj bakinih nogu i naslone glavu na njezino krilo, a ona ih pogladi po glavi i počinje svoju priču) Bilo je to davno...

 

Baka i unuci se miću sa scene, odlaze sa strane, a na scenu izlaze djevojčica, mama i tata, obučeni na seoski način, možda neki vid nošnje. Otac nosi svežanj slame, majka voće i orahe, a djevojčica žito i anđela. Tata ostavlja žito sa strane.

 

MAMA: Ana, možeš staviti ove jabuke i orahe na bor (bor je isti koji su unuci počeli kititi, Ana kiti drugu polovicu). Tata će na kraju staviti anđela na vrh kada završiš.

 

Mama i tata gledaju s ljubavlju djevojčicu kako nespretno kiti bor, još je mala.

 

ANA: Mama, a hoćemo li pjevati onu staru Božićnu pjesmicu?

 

TATA: Koju dijete drago?

 

ANA: Ma znaš, onu koju mi je nekad baka pjevala. Onu kada se ljudi raduju.

 

MAMA: Misliš ''Radujete se narodi''? (započinje pjevati)

 

ANA: Da mama, to je ta. (i ona i tata počinju pjevati s mamom)

 

Dok oni pjevaju, začuju zvuk tamburice u blizini, kako svira tu pjesmu, dolazi susjed. Oni završe sa pjesmom.

 

SUSJED MATA: Hvaljen Isus ovo sveto Badnje veče dobri ljudi.

 

TATA: Navijeke Mata. Odkuda ti?

 

SUSJED MATA: Krenuo sam malo razveseliti ljude tamburicom prije polnočke. Začuo vas kako pjevate, pa vam se odlučio pridružiti, i malo se ugrijati kod vas (ovo na kraju pomalo stidljivo kaže)

 

MAMA: Samo izvoli Mata. Evo kuhanog vina, još je vruće. (pruži mu šalicu) A možemo još malo i zapjevati dok Ana kiti bor.

 

Pjevaju drugu kiticu ''Radujte se narodi''. Završavaju i tata se obrati Mati.

 

TATA: Mata, pomozi mi raširiti ovu slamu, po podu. Malo ćemo staviti pod stol, a ostalo tamo na onu stranu (pokazuje na prazan prostor), Ana voli Božićno jutro dočekati spavajući na slami.

 

ANA: Mama, mama koliko je sati? Kada će već mali Isus doći? Želim ga vidjeti!

 

MAMA: Dijete drago, ne možeš ga vidjeti očima, već samo srcem i dušom, on se rađa u našim srcima. Ali uskoro ćemo poći u crkvu, na polnočku, pa ćeš vidjeti jaslice, što je časna napravila.

 

ANA: Jaslice?

 

MAMA: Da, prikaz kako je izgledalo kada se Isus rodio.

 

ANA: A kako je to bilo kada se rodio, hoćeš li mi ispričati?

 

TATA: (prekida Anu) Ana, obuci se. Moramo u crkvu. Ispričat ćemo ti usput. Mata, ideš s nama?

 

Mata klimne potvrdno glavom. Obitelj i Mata odlaze sa scene. Mata svira melodiju ''Radujte se narodi''. Na scenu se vraćaju baka i unuci. Staju pokraj bora.

 

UNUKA: A da li ti je onda mama ispričala kako se Isus rodio?

 

BAKA: Je. Imali smo dosta hodati do crkve, pa je stigla sve ispričati, i o anđelu i Mariji, i kako je rođen naš Spasitelj.

 

UNUK: Hajde i nama ispričaj.

 

BAKA: A jeste malo dosadni, samo bi da vam pričam. (nasmije se)

 

UNUK i UNUKA: (zajedno) Molim te!

 

BAKA: Ajde dobro. Ovako je to bilo. Poslao Bog anđela...

 

Baka i unuci odlaze sa scene, a na scenu izlazi Marija, i iza nje ide anđeo.

 

ANĐEO GABRIJEL: Zdravo milosti puna! Gospodin s tobom.

 

Marija se uplaši, okrene se prema glasu koji je čula i gleda osobu u bijelom. Sva je zbunjena, uplašena, ne zna što bi rekla.

 

ANĐEO GABRIJEL: (dolazi do Marije, stavlja joj ruku na rame) Ne boj se Marijo. Ta našla si milost u Boga. Evo, začet ćeš i roditi sina i nadjenut ćeš mu ime Isus. On će biti velik i zvat će se Sin Svevišnjega.

 

MARIJA: (zbunjeno, jedva izgovarajući riječi) A kako će to biti kada ja muža ne poznajem?

 

ANĐEO GABRIJEL: (diže ruke prema gore i spušta ih polako, te pokazuje na Marijin trbuh) Duh Sveti sići će na te, i sila će te Svevišnjega osjeniti. Zato će to čedo i biti sveto, Sin Božji. Bogu ništa nije nemoguće. Tvoja rođakinja Elizabeta, zače u svojoj starosti, i ovo joj je već šesti mjesec.

 

MARIJA: (nakloni se, klekne, stavi ruke na prsa i s osmijehom kaže) Evo službenice Gospodnje, neka mi bude po Tvojoj riječi.

 

Odlaze Marija i anđeo. Marija ima osmijeh na licu jer je shvatila koju joj je čast Gospodin ukazao. Vrača se baka na sredinu scene i nastavlja priču.

 

BAKA: Kada je došlo Mariji vrijeme da rodi, ona i Josip, muž njezin, morali su u Betlehem, na popis stanovništva. Mali Isus je poželio ugledati ovaj svijet i njegovi roditelji su što prije morali naći neki smještaj, da Marija ne rodi na ulici. Satima su tražili gdje bi se sakrili od hladnoće, ali pronašli su samo malu štalicu, koju je grijao samo dah životinja koji su bili u njoj.

 

UNUKA: I Isus se tamo rodio?

 

BAKA: Da, Marija ga je položila u jaslice na slamu.

 

Izlaze Marija i Josip. Josip nosi jalice, a Marija Isusa u naručju. Josip stavlja jaslice na slamu koju je tata stavio za Anin krevet. Marija stavlja Isusa u jaslice i sjeda pored njih, a Josip stoji zaštitnički iznad njih. Dolazi anđeo Gabrijel vičući, vukući pastire za ruku, pokazujući im put ka štalici.

 

ANĐEO GABRIJEL: Slava Bogu na visini! Rodio se Spasitelj!

 

PASTIRI: Ali nemamo što odnijeti djetetu.

 

ANĐEO GABRIJEL: Dovoljna je vaša ljubav i vaša vjera. Pođite, poklonite se djetetu.

 

Izlazi zvijezda repatica i anđeo joj govori.

 

ANĐEO GABRIJEL: Zvijezdo draga odi, put mudracima pokaži. Dijete traže već dugo.

 

Zvijezda odlazi, dolazi do kraljeva, koji dolaze sa strane i govori im.

 

ZVIJEZDA: Pratite moj sjaj i naći ćete dijete položeno u jasle.

 

Kraljevi dolaze pred jaslice, poklone se i svaki daruje dar.

 

KRALJ 1: Zlato za kralja!

 

KRALJ 2: Tamjan za Boga!

 

KRALJ 3: Smirna za Spasitelja koji trpi za nas, već kad se rodi.

 

Kraljevi odlaze.

 

Na sceni ostaje Sveta Obitelj u jaslicama. Vraća se baka sa unucima.

 

BAKA: Dosta je priče, moramo na polnoćku.

 

Djeca zajedno s bakom odlaze ka Svetoj Obitelji. Dolaze svi glumci, staju pokraj jaslica. Susjed Mata na tamburici svira ''Tihu noć'' i svi zajedno pjevaju.