RAZGOVOR SA SV.OCEM – PORUKA PRVOŠKOLCIMA

 

 

ČITAČ:

    Onoga dana u mjesecu rujnu; ove godine 2009. je to bilo, sedmoga-u ponedjeljak, dogodilo se nešto novo, jako važno, nešto što je otvorilo novo razdoblje života tolikoj djeci: otvorila su se vrata škole, a time i novih obaveza, nasuprot bezbrižnosti, djetinje igre i bezazlenosti.

   Za neke je to bilo veliko slavlje, veliki doživljaj, a za neke nije.

   Zato smo vas, djeco prvih razreda «Jagode Truhelke» i «Ljudevita Gaja», pozvali u Dom Božji-Crkvu, da zajednički uz blagoslov torbi, Bog blagoslovi i sve vas, da u školi steknete veliko znanje, a u obitelji da rastete u ljubavi; te da se mame i tate razumiju, poštivaju i vole, kako bi vas zajedno odgajali i pratili u životu. Ne zaboravimo ni vaše učitelje i vjeroučitelje, koji će vam biti prvi navjestitelji svega novoga: znanja, vjere i ljubavi; neka budu sretne ruke, uma i srca.

   A sada poslušajte kratki razgovor neke djece sa nama najvažnijim nevjestiteljem i učiteljem na svijetu-Sv.Ocem papom Benediktom 16. što vam poručuje.

 

-dolaze djeca i dječak (Sv.Otac)

 

SVI U GLAS:

Sv.Oče, Sv. Oče!  (i klanjaju se)

 

 

IVAN:

   Recite nam Sveti Oče, što je važnije za život: puno znati ili vjerovati Bogu?

 

 

SV.OTAC:

   Vidim, Ivane, da si bogat pitanjima, ko šipak košćica. Strpi se, ići ćemo redom. Ovaj naš razgovor bit će takav da ga i ova jdeca, što sjede tu pred nama, razumiju. Neki su već određeno znanje stekli u vrtićima, neki u obiteljima, neki više, neki manje. Važno je, svaki dan, učiti i upoznavati novo: znati što je dobro, a što zlo, te znati što prihvaćati, a što odbacivati. Znanje je potrebno da upoznaš onoga koji je stvorio nas i sve oko nas. A da sve to doživiš i da prihvatiš Boga potrebna je vjera. O tome ćete učiti više na vjeronauku.

 

 

DORIS:

   A, odkuda početi da budemo dobra djeca i da nam obitelji i škola budu izvor mira, znanja i ljubavi?

 

 

SV.OTAC:

   Prvo i najvažnije je jedan događaj i to sveti-da postanete djeca Božja-a to je krštenje! Vi se toga ne sjećate, zato jer ste bili jako mali.

 

 

IVAN:

   A što onda? Što je bilo, ja se ne sjećam puno: samo znam da sam se jako zaletavao-pa sam slomio ruku, pa sam opekao prste, volio sam puno jesti slatkiše, durio se, sve je moralo biti po mome, plakao... A roditelji, a moja obitelj...?

 

 

SV.OTAC:

   S vremenom i odrastanjem sve ćeš više shvaćati, sve više znati i činiti; a sada je potrebno: UČITI SLUŠATI.

 

 

LUCIJA:

   Koga treba slušati i zašto? To je najteže!

 

 

SV.OTAC:

Prvenstveno roditelje! Oni su ti od prvog dana: od rođenja, pa do sada bili sve: svojom ljubavlju i brigom su te pratili-tvoj prvi osmjeh, prvi korak, prve riječi... Znaš li koliko si im važan? Pitaj za neprospavane noći! Koliko su žrtvovali da ti bude lijepo i ugodno, da nisi gladan, da budeš sretan i zdrav?

   Sigurno su te pratili molitvom, vodili u Crkvu i učili kratke molitvice i prekrižiti se. Već tada si upijao sve što ti se kazivalo i darivalo. Svaki roditelj želi sve naj-naj svome djetetu.

 

 

LUCIJA:

   Znatiželjna sam, zato nam recite kako se trebaju ponašati mama i tata sada kad ćemo i mi biti razumniji i sve više shvaćati život i vjeru?

 

 

SV.OTAC: 

   Mama i tata su jako odgovorni za vaš budući odgoj, rast i napredak. Oni su vaša sigurnost, koju prožima velika doza ljubavi i razumjevanja; to znači: biti pun suosjećanja, biti strog i dosljedan u zahtjevima: kad su u strahu da te hrabre, kad si tužan da te tješe, bolestan-traže pomoć liječnika...

   A drage mame i tate-vi ste primjer svojoj djeci. I sami ste iskusili koliko vas gledaju i prate, da će sve upijati, kao male spužve-to je važno za sve životne prilike, a najviše što se tiče molitve, sv.mise, crkve, a da ne govorim o ugodnostima i svemu materijalnom u životu.

 

 

DORIS:

U naše vrijeme imamo veliki problem: neki roditelji, iz bilo kojeg razloga, ne vole se i ne žive zajedno. A najviše patimo mi djeca. Što im vi poručujete?

 

 

SV.OTAC:

   To nije dobro! Ali Bog nikoga ne odbacuje, pa ni takve! A oni sami kroz razgovor, zajedničko traženje rješenja i molitvu trebaju se stalno odgajati i rasti u dobroti i opraštanju i tako biti vama dobar uzor.

   Djeco! Vas sve od srca pozdravljam i dragi ste mi i stavljam vas u ruke Božje i u srce Marije Majke Božje, koju danas slavimo, jer je ona zaštitnica svih bas, a najviše vas malenih

-pjesma: ISUS VOLI MALU DJECU