Pripremi se
(Obitelj se priprema za odlazak u crkvu.)
MAMA: Gle, koliko je sati ostalo je jedva 20 minuta do 10! Požurite!
TATA: Tko bi rekao da je nedjelja dan odmora? Ti si još gora od mog poslovođe!
MAMA: Što kažeš?
TATA: Ništa, ništa. Tražim čiste čarape.
MAMA: U gornjoj ladici, desno. Tamo ih spremam već devetnaest godina.
TATA: Sine, gdje si? Ne možeš ići u crkvu u tim cipelama. Blatne su.
MLADEN: Zašto onda ne mogu obuti nove tenisice? Drugi mi se rugaju. Zovu me djed zato što nosim ove cipele.
MAMA: Ne možeš ići u crkvu ako nisi pristojno odjeven. Gdje ti je kravata?
MLADEN: Hajde, mama! Zar i to? Zašto ne mogu ići u trapericama, majici i tenisicama? Drugi su tako odjeveni.
MAMA: Obuci se kako ti ja kažem. Sara, operi lice!
SARA: Ali tek sam se našminkala!
MAMA: Točno.
SARA: Nije pošteno! Zašto ne mogu staviti malo šminke?
MAMA: Nećemo o tome raspravljati. Ja sam rano ustala i još nisam pripremila ručak. Gdje ti je otac?
TATA: Evo me. Moram samo kratko nazvati šogora da se dogovorimo za tenis.
MAMA: Imamo deset minuta vožnje do crkve, a sada je 10 do 10. Ulazit ćemo tijekom prve pjesme i svi će nas gledati.
MLADEN: Ništa za to. Ako zakasnimo još malo, ući ćemo kad budu molili i nitko nas neće primijetiti.
SARA: Ni govora! Hoću da Karolina i Željka vide moju novu majicu- i one su htjele upiti takvu, ali su rasprodane! Jedva čekam da vidim njihova lica!
MLADEN: To nije dobar stav. Za zašto moraš drugima zagorčiti život?
SARA: Šuti! Ionako izgledaš kao majmun- ne bi pomoglo ni da obučeš traperice i tenisice.
MLADEN: Samo nastavi,a ja ću reći Petru što si o njemu pisala u dnevniku.
SARA: Bezobrazniče! Kada si pročitao moj dnevnik?
MAMA: Dosta! Pet do 10!
TATA: Pitam se zašto se trudimo?
MAMA: Da, baš si se jako potrudio. Nedjeljom sve ja moram raditi. Da mene nema, nitko se ne bi spremio na vrijeme. Još moram skuhati i ručak. Jesmo li spremni?
MLADEN: Moramo li ići? U takvoj žurbi?
SARA: Zašto ne bismo danas ostali kod kuće?
MAMA: Prestanite! U auto!