Tajanstveni Gost
Uloge: Bogata obitelj - Stefan, Stefanova žena, djeca, sluga Ivan
Siromašna obitelj - Šimun, Šimunova žena, djeca: dječak i djevojčica; turista;
susjeda; prosjak; Isusov glas; pripovjedač
Napomene: preporuča se upotreba smirenije glazbe za vrijeme izvođenja igrokaza, naročito u trenucima kad se radnja odvije pred križem.
Prvi čin:
PRIPOVJEDAČ: Kraj puta u sjeni staroga hrasta nalazio se križ na kojem je visio raspeti Isus. S obzirom na granje nisu ga svi primjećivali samo oni što su osjećali da je Kristov pogled, pun ljubavi i boli, uperen na njih, zastajali bi pred njim znajući da Mu mogu sve reći. Činilo im se da On čeka na njihov odgovor.
Jedanput je pokraj križa prolazio dosta poznati u toj sredini bogataš Stefan. Podupro se svojim lijepim štapom, zamislio i nakon izvjesnog vremena reče.
Stefan: No i što, visiš tu! Vidim da trpiš... Ali vjeruj mi ni meni nije lako. Posao mi baš ne ide najbolje. Imam puno dužnika, a u ostalom, što se to tebe tiče...
PRIPOVJEDAČ: iznenada ga prekine Isusov glas.
ISUSOV: Tvoje brige su mi poznate. Znam što ti nedostaje. Mogu ti pomoći. Čekaj me, danas ću doći k tebi.
PRIPOVJEDAČ: Sav ponosan i zbunjen uputi se Stefan kući što je brže mogao. Ubrzo se iza njega neki prolaznik zaustavi pred križem.
ŠIMUN: Gospodine, opet sam došao, jer mi samo ti možeš pomoći. Tako je jadno u našoj kući. U obitelji samo ja radim. Žao mi je žene i djece, pa toliko ih volim, toliko mi je stalo do njih.
PRIPOVJEDAČ: Ponovno se začu glas s križa.
ISUSOV GLAS: Šimune, ne uznemiravaj se znam što ti je potrebno. Doći ću danas u tvoju kuću.
DRUGI ČIN
Bogataš se vraća kući i ispriča ženi o svemu onome što mu se dogodilo. Žena ispočetka uopće ne želi čuti za takvo što, ali kasnije shvati da se radi o koristima. Odmah naređuje Ivanu da pripremi najbolji ručak, da servira posuđe od kineskog porculana i da pospremi kuću, jer dolazi veoma važan Gost. Djecu šalje u vrt da ne smetaju. Isus pak ne dolazi. Napetost u kući sve više raste.
TREĆI ČIN
PRIPOVJEDAČ: Siromašni se Šimun također vratio kući.
Šimunova žena i djeca pokazuju svoju radost zbog očeva povratka. Žena ga zove da dođe k stolu. Nakon molitve Šimun pripovijeda što je čuo od Isusa. Žena i djeca s velikom radošću i zainteresiranošću slušaju.
ŠIMUNOVA ŽENA (s velikom smirenošću): Radujem se što će Isus doći k nama! Moramo se dobro pripremiti. (slijedi podjela obveza: Djevojčica mete sobu, Dječak donosi drvo).Ali čime ćemo ponuditi našeg Gosta? Danas sam skuhala posljednju šaku kaše...? A, već znam! Imamo još jednu kokoš!
PPRIPOVJEDAČ: Iznenada je netko pokucao na vrata.
DJECA: To je on!...
Na vratima se pojavljuje izmoren i uplašen čovjek-Turista.
TURISTA: Pomozite mi, ja sam turista. Imali smo tu nedaleko sudar. Moram što prije telefonirati u grad!
ŠIMUN: Dobri čovječe, nemamo telefon, ali možeš telefonirati od našeg susjeda. Stanuje tu u blizini. Djeco, odvedite gospodina!
PRIPOVJEDAČ: Kad je turista pokucao na vrata bogataša cijela obitelj je skočila na noge.
ŽENA STEFANA: To je on!...Napokon! Koliko je trebalo čekati!
STEFAN: Ivane, ja ću sam otvoriti!
Četrvti čin
Glumeći lijepo ponašanje Stefan otvara vrata.
STEFAN (videći nepoznatog čovjeka): Što tu radite? Nemam vremena, čekam važnog gosta!
Zatvara mu vrata ispred nosa.
PRIPOVJEDAČ: Bilo je oblačno. Puhao je hladan vjetar. Turista je potrčao do siromašne obitelji.
Saznavši što se dogodilo, Šimun se brzo oblači te odvodi Turistu k načelniku općine koji također ima telefon u selu.
Peti čin
PRIPOVJEDAČ: U to vrijeme bogataševa žena već je treći put naredila podgrijati ručak.
STEFANOVA ŽENA: Kako je neozbiljan! Minulo je toliko sati, a još Ga nema.
STEFAN: Ljubavi, sačekajmo još malo. O?O? Čuješ? Nekakvi koraci! Rekao sam ti da će doći?
Netko kuca na vrata. Na vratima se pojavljuje Susjeda s djetetom u ruci.
SUSJEDA: Gospođo, pričuvajte mi dijete, moram ići u grad!
STEFANOVA ŽENA: Oprostite, ništa ne možemo učiniti. čekamo na važnog gosta!...
IVAN: Ja ću se zabaviti tim djetetom!
STEFANOVA ŽENA: Ivane ti imaš dosta obaveza ! Doviđenja gospođo.
Susjeda odlazi k siromašnoj obitelji.
SUSJEDA: Susjede moram ići u grad. Hoćete mi pričuvati dijete?
ŠIMUN: Vrlo rado ćemo vam pomoći.
ŠIMUNOVA ŽENA: Naša djeca su već starija, pa će pričuvati maloga.
ŠESTI ČIN
PRIPOVJEDAČ: Već se približavao mrak kada je bogati Stefan čuo na stepenicama nečije korake. Izašao je na terasu i primijetio je prosjaka koji se cijeli tresao od zime.
PROSJAK: Gladan sam. Dajte mi molim Vas barem šnjitu kruha.
Stefan uzrujan i crveni se od bijesa
STEFAN: Ma bježi čovječe jer ću pustiti pse!
Prosjak preplašen posljednjim snagama odlazi k domu Šimuna i kuca. Stoji na pragu i ne može progovoriti niti riječi.
ŠIMUNOVA ŽENA: Uđi čovječe i sjedi s nama. Dobro da si došao. Danas smo čekali na Gosta, ali ga nije bilo. Večerat ćemo zajedno s tobom.
Skupa sjedaju za stol. Prosjak jede užurbano.
SEDMI ČIN
PRIPOVJEDAČ: Kasno navečer bogataš opet priđe križu.
STEFAN: E, moj dragi tako se neradi. Kad se nešto obeća onda to treba i izvršiti.
PRIPOVJEDAČ: Njegove prigovore prekida miran i dubok glas s križa.
GLAS ISUSA: Ali ja sam bio kod tebe. Došao sam kao turista koji je molio za pomoć, zatim kao susjeda i najzad kao gladni prosijak, ali ti me nisi primio.
Jer što niste učinili jednomu od tih najmanjih to i meni niste učinili.
OSMI ČIN
Slušajući to bogataš odlazi tužan i pognut, kao da je ostario barem deset godina.
PRIPOVJEDAČ: Siromašni Šimun također je došao pred križ i kleknuo.
ŠIMUN: Gospodine čekali smo danas na tebe. Nisi došao...
Pogleda na križ i ušutje kad se njegov pogled susrete s pogledom Raspetoga.
GLAS ISUSA: Ali ja sam bio kod tebe. Bio sam kao turista kojeg si odveo, kao susjeda kojoj si pomogao, kao prosjak kojeg si nahranio. Jer to što učiniste jednome od moje najmanje braće meni učiniste.