DVIJE MARIJE
-majka Marija, Marija (Isusova majka), troje male djece (Ana, Davor, Iva), Petar muž Marijin, dvije Marijine kolegice iz djetinjstva, dobri ljudi
-scena: skromna prostorija, stol, dvije stolice, na stolu svijeća; na sredini stoji mlada žena, vidno tužna, trudna; oko nje trčkaraju troje male djece, igraju se, svađaju se, trgenjaju se za jednu igračku
ANA: Mama, mama. Davor mi neda igračku.
DAVOR: Ali to je moje.
IVA: Ne derite se, to je zajedničko; možemo se svi zajedno igrati. Je li tako mama?
-mama šuti, gleda tužna pogledom u daljinu
IVA: Mama! Čuješ?
MAMA: Što? Što je bilo? (sva zbunjena)
ANA: Mama, hoću igračku!
MAMA: Molim vas nemojte se svađati. Glava me boli. Idite malo na dvorište, igrati se. Dok skuham ručak. (riječ ručak kaže skoro na rubu plača)
IVA: (povede brata i sestru) Idemo, da mamu prestane boliti glava.
-mama ostaje sama; više ne može zaustaviti suze; plače, jeca; dolazi Marija
MARIJA: Zašto plačeš? Što se dogodilo da tako tužno plačeš?
MAMA: (ljuto) Što se dogodilo? Što se dogodilo?! Imam troj djece, četvrto još malo pa tu. Muž radi od jutra do sutra, a plače niotkuda. A djeca trebaju jesti. Zašto nisam poslušala onu babu kada mi je rekla da se riješim ovog četvrtog!
MARIJA: Stani! O čemu ti to govoriš?
MAMA: O čemu? Tko si ti da mi (tek sada se okrene i vidi tko je pred njom, uplaši se i stane sa govorom)
MARIJA: Ne boj se! Neću ti ništa! Tako sam se i ja uplašila kada mi je Božji glasnik došao. Mogu ti samo pomoći.
MAMA: Ali kako mi ti možeš pomoći? Dobro su mi rekli što se udajem tako rano.
-izlaze mamine školske prijateljice i rugaju joj se
PRIJATELJICE: Vidi, zapela s troje djece i s trbuhom do zuba. Trebala si kao mi naći nekog bogataša. Što nam fali?
MARIJA: Ljubavi!
-njih dvije se pogledaju čudno i uvrijeđeno odu
MAMA: Vidiš koje sam ja ruglo!
MARIJA: Ma kakvo ruglo! Jesam ja bila ruglo? Imaš muža, svoju djecu, kuću punu ljubavi!
MAMA: Ali...
MARIJA: Što ali? Što ove imaju, a ti nemaš? Zlato možda ili bunde? Što im to vrijedi?
MAMA: (tužno) Novac...
MARIJA: Nije sve u novcu! Nismo ga ni Josip i ja imali. Ali sve sam prepustila Gospodinu u ruke. Onog trenutka kada sam pred anđelom rekla neka mi bude po riječi Tvojoj, znala sam da koliko god bude teško da nas Gospodin neće napustiti. Nije nas napustio ni kada u Betlehemu nismo mogli naći prenoćište, a samo što nisam bila rodila. Kada je Herod poslao svu vojsku da pobije male dječake, pa tako i moga sina. Kada sam mislila da sam dijete izgubila u Jeruzalemu, pa smo ga Josip i ja našli u hramu. A kada su mi mrtvo dijete položili u naručje, srce mi se htjelo raspuknuti od boli; ni suze nisu izlazile iz mene. Ali osjetila sam njegovu ruku na svome ramenu. Držala me da ne klonem ni dušom ni tijelom.
-pruža joj krunicu
MARIJA: Uzmi ju. Kada god ti je teško, pronađi utjehu u krunici. Uvijek ću biti uz tebe.
-dolazi do mame i čvrsto ju zagrli, te odlazi; mama uzima krunicu i kreće sa molitvom; utrčavaju djeca vičući
DJECA: (svi zajedno) Mama, mama. Ide tata i neki ljudi s njim.
MAMA: (trgne se) Kakvi ljudi?
TATA: (dolazi do mame, nježno je poljubi u obraz i kaže)Marija, trebaju te ove žene.
MAMA: Mene?
ŽENA1: Marija, vi ste nam uzor kako treba živjeti u svojoj obitelji, sa svojom djecom. Svake nedjelje na misi vas gledamo kako sa ljubavlju pazite na svoju obitelj.
ŽENA2: Odlućili smo vam pomoći. Znamo kakva je situacija, nikome nije lako, pa tako ni vama. Ovo smo sakupili u župi, za ovo djetešce koje se treba uskoro roditi. A ima nešto i za ove velike anđelčiće.
MAMA: Ali...
ŽENA1: Ništa ali; primite ovo i više ništa ne brinite. Od sada ste dio naše obitelji.
ŽENA2: A Petre, kao što smo se dogovorili. U ponedjeljak vas moj muž očekuje na poslu. Treba mu vrijedna desna ruka kao što ste vi.
ŽENA1: Moramo ići sada. Vidimo se u nedjelju u 11 na misi. Zbogom!
-žene odu, a mama uhvati tatu za ruku i drugom rukom zagrli djecu
MAMA: Božja providnost! Dođite! Izmolite sa mnom krunicu.