Sveti Nikola

 

LIKOVI

-baka Ana (obućena kao šokica, odrasla na selu, s maramom na glavi)
-unuk Ivan 3-4 razred(ništa specijalno)
-unuka Maja 5 godina (ništa specijalno)
-Sveti Nikola (svečenik sa štapom/poslje kao biskup sa mitrom)
-otac (odjeća onog vremena/bogatija)
-tri sestre (odjeća za ono vrijeme /prosječna)
-svećenik (odjeća onog vremena/ne svećenička)
-prosci za sestre (odjeća svećanija/zlatna)
-bogati drugi prosac/iskorištava priliku

SCENA

Na sredini/malo ulijevo je kamin sa drvima, desno je bakina stolica, dječje cipele/čizme, četka za cipele.

REKVIZITI

-bakina stolica
-cipele/čizme
-velike čarape
-unukina mala majica
-adventski vjenac
-drva za kamin
-vreća sa novcem
-mitra +štap
-prozor
-stol (za kraj da se popne sveti Nikola)

Gradska sredina. U sobi sjedi baka sa osmjehom krpa velike čarape. Prvo ulazi unuka veselo skačući, a za njom brat noseći cipele i četku. Baka spusti čarapu, pogleda ih sa ljubavlju. Djeca sjednu ispred kamina (usput im se pomješaju cipele) i uzimaju cipele svaki pomješan par (svako dijete 2 para). Malo prebiru po cipelama (tipa: ovo je moja,pusti ovu ja ću ti očistiti). Djeca počnu čistiti cipele kada baka progovori.

BAKA: Majo, što si poželjela od svetog  Nikole? Vidim da si prošle nedjelje sa bratom pisala pismo. I što si poželjela? Nešto zanimljivo (baka ju nagovara) , nešto što ti je potrebno?

MAJA: (brzo odgovori) A-a ne. Ništa, sve imam. Samo sam tražila igračke. (brzo ustane i počne nabrajati) Tražila sam novi playstation 3, onu igru u kojoj plešeš sa prijateljicama, (i dalje nabraja što traži).

BAKA: (baka unuku mirno prekine) Sigurno ne želiš novu odjeću? A ovu koju si prerasla darovati drugima, koji nemaju puno poput tebe?

MAJA: (brzo ljutito)Maaaaa ZAŠTO? To je moje i ne želim da drugi to nose. Neka njima to donese Sv. Nikola. (brzo podigne đemper i pokaže vrlo usku majicu na sebi) Vidiš još mi dobro stoji i zašto bi ju nekome dala.

IVAN: (glasno rekavši prekine sestru) Majo! Nemoj tako. (nastavi odmah ponosno) Znaš li zašto se dobivaju darovi za Sv. Nikolu?

Maja se okrene prema Ivanu i slegne ramenima i napravi začuđeno lice. Okrene se prema baki koja je nastavila krpati čarape i upita ju.

MAJA: Zašto bako? Ti sve znaš, reci.

IVAN: (uleti Maji  u riječ) Ja ću ti reći. To smo učili na župskom vjeronauku. Vjeroučiteljica nam je čitala o svetom Nikoli. Rođen je u gradu Patari, u Maloj Aziji, u 3. Stoljeću. Imao je bogate roditelje, a ime je dobio po svom stricu biskupu. Ubrzo ostaje bez roditelja i kasnije postaje svećenik želeći širiti ljubav. Uskoro mu umire i stric, biskup Mire, a svi su mislili da će ga on nasljediti, ali...

Unuci i baka se miču sa scene, odlaze sa strane a na scenu izlaze Nikola i svećenik. Nikola obučen u putnu odjeću, a svećenici u svećeničku.

SVEĆENK: (zabrinuto) Njegov ri rod. Ti bi trebao postati biskupom. Najbolji si kandidat.

NIKOLA: (uplašeno) Ne, ne mogu ja to. To je preveliki teret za mene. Potrebniji sam onima manjima. Nemogu ja nositi toliku čast.

SVEĆENK: (vičući) Pa baš zato je i tebi dajemo, jer si časniji od drugih.

NIKOLA: Hvala vam prijatelju na tolikoj časti, ali ja nemogu to, odlazim. (ode)

Nikola ode sa scene, svećenki sa strane (lijevo) unuci i baka se vrate, a Ivan nastavi pričati.

IVAN: Živio je u Palestini nekoliko godina,a vraća se upravo kad umire biskup, nasljednik njegova strica. (smijući se) Tada nije mogao pobjeći, pa postaje biskupom. Noći je provodio moleći, a dane pomažući nevoljnima.

Izlazi svećenik i stavlja Nikoli mitru i daju mu štap. Odmah poslje odlazi u sakristiju.

MAJA: (znatiželjno) A kada je on donosio darove? Hajde reci, molim te. Joooj što čekaš?

IVAN: (slegne ramenima) Aaaaaa zaboravio sam, ups.

Maja stoji tužno, te brzo stane pred baku.

MAJA: Bako, bakooo jel ti znaš? Reci, znam da znaš.

Baka ostavi čarape i posjedne Maju na krilo te počne pričati

BAKA: (ponosno i veselo) Ovako. To je nama naš župnik pričao na vjeronauku dok sam bila mala kao i ti. Prema narodnom vjerovanju činio je čudesa kao Isus. Mogao je smiriti oluju na moru i zato je zaštitnik mornara. Svojim blagoslovom ozdravlja dijete kojem je zapela riblja kost u grlu, zato ga zovemo i zaštitnikom djece.

IVAN: (uleti baki u riječ) Aha da, to sam i jaaaa znao.

MAJA: (okrene se Ivanu podrugljivo) Aha, da znao si.

Baka se ustane i prigrli unuke i nastavi pričat.i Ustanu da se mogu maknuti sa scen).

BAKA: Mi Sv. Nikolu znamo kao sveca koji obraduje djecu svojim darovima, a ta tradicija vuče korijenje iz jedne legende. U blizini roditeljske kuće Sv. Nikole živio je čovjek, nekada bogat, ali je izgubio carsku službu i sav imetak. Imao je tri kćeri koje su se mogle udati, ali nije mogao dati miraza. Nesretni otac odlučio prodati njihovu ljepotu i mladost da tako zaradi. No, one su bile jako tužne zbog očeve odluke. Molile su se Bogu da ih izbavi iz toga zla, te da sačuvaju svoju čast i mladost.

Baka sa unucima odlazi sa strane a izlaze tri kćeri, kleknu i mole se.

PRVA KĆERKA: (tužno) Bože hvala ti, za ovaj život i ovu mladost...

DRUGA KĆERKA: (nastavlja)...Ti znaš da je naš otac dobar čovjek i nikome nebi naudio...

TREĆA KĆERKA: (plaćući) ...izbavi nas od ovoga zla, da budemo časne i poštene supruge svojim muževima.

Sestre se miču u stranu, a izlazi otac i prosac koji je vidio priliku držeći u ruci vreću novca. A vani slučajno prolazi Sv. Nikola.

PROSAC: (oholo sa smiješkom) Evo ti! Jel ti ovo dosta (pruži vreču s novcem)?

OTAC: (tužno pruža ruku ali je povlači) Maaa dosta je. Ali ne, neću danas uzeti, dođi sutra.

PROSAC: (ljuto)Dobro kako želiš, ali ja sam ti jedina prilika. (okrene se i smijući ode).

To je vani čuo Sv. Nikola i sam sebi rekao.

NIKOLA: (zgroženo) Koje li strahote i zla, ne smijem to dopustiti. Ne smijem okrenuti glavu i pustiti da si unište čast i poštenje.

Izlaze otac i kćerke te legnu spavati.Nikola se spremi, uzme vreću sa novcima i došulja se do prozora i ubaci vreću sa novcem. Ustaju i pronalaze vreću.

OTAC: Što je ovo? (začuđeno podiže vreću) Novac, i previše novaca. Tko li je to ostavio, sreću je veliku napravio.

Pojavi se na scenidobri prosac i uzima kćerku te se ona oprašta od oca. Odu. Dolaze baka i unuci te baka nastavlja.

BAKA: Tako je Nikola napravio i za drugu kćerku ubacivši još veću vreću s novcem.

MAJA: (baki uleti u riječ) I za treću je ubacio veeeeelikuuu vreću punu zlata kroz prozor (maše rukama po zraku).

IVAN: Ma ti bi sve veliko, puno zlata. Misliš da Sv. Nikola ima novaca, pa da kupi sve što djeca zažele?

MAJA: Znam da ima. Svake godine mi donese što želim. Bude mi čizmica premala za sve poklone.

IVAN: (podrugljivo) Da, da! Sveti Nikola ti napuni čizmu! Baš specijalno za tebe!

MAJA: Bako, bako! Reci mu! Sveti Nikola mene voli, i donijet će mi darove!

BAKA: Ivane, ne zezaj ju. Znaš da je još mala. I pustite me da dovršim priču. (baka nastavlja) Za treću sestru, otac je pretpostavio da će se isto zbiti, pa je ustao po noći, sakrio se kod prozora i čekao.

Baka i unuci odlaze ponovo u stranu, a izlazi otac i Sv. Nikola. Treća sestra spava.

OTAC: (pun samopouzdanja)Sada ću saćekati i zahvaliti se onome koji je usrećio moju djecu. (nestrpljivo) Pa gdje je? Dva su sata do jutra. (tužno) Nažalost nema potpune sreće u ovoj kući.

Dok otac čeka i govori, Nikola ga je vidio, te se dosjetio i popeo na krov. Penje se na stol iza kamina.

NIKOLA: (sav zadihan) Evooo tako. Ne želim da me vide, nisam ja važan. Važna je sreća, ćistoća i poštenje ove kćerke. (istrese vreću kroz dimnjak).

Sada se vraćaju baka i unuci, i do kraja ostaju na sceni. Maja je zaspala baki u krilu.

IVAN: A zašto onda čistimo i stavljamo čizme ispod kamina? A čarape u prozor?

BAKA: (sretno) Zato što narodna legenda kaže, da Sv. Nikola, kada je bacao vreće s novcem kroz prozor uvijek je ubacio u čarape koje su se po noći sušile. A za treću sestru je novac pao u njezine oćišćene čizme kraj kamina.

IVAN: (oduševljeno) Predivna prića. A tebi Majo? Kako se tebi sviđa? Majo?

Maja se trgne iz sna i kaže.

MAJA: (prvo zbunjeno pa onda sretno) Što? Gdje? Sv. Nikola? (skoči na noge puna veselja) Vidjela sam ga, vidjela sam ga! Donio mi je novu majicu i to baš onu koju najviše želim. Ova mi je (pokaže na majicu koju ima na sebi) premala i nju ću pokloniti našoj maloj susjedi.

Baka poljubi Maju, te zagrli nju i Ivana, te odlaze sa scene.

 

 

IGROKAZ JE BAZIRAN NA OVOM TEKSTU SA WIKIPEDIJE!

 

Rođen je u gradu Patari u Maloj Aziji, u pokrajini Liciji u 3. stoljeću. Imao je bogate roditelje koji dulje vrijeme nisu mogli imati djece, pa su od Boga izmolili malog Nikolu koji ime dobija po stricu biskupu u Miri, nažalost njegovi roditelji ubrzo umiru i Nikola ostaje sam.

Postaje svećenik želeći širiti ljubav i dobrotu. Uskoro mu umire stric, biskup Mire i svi misle da će ga Nikola naslijediti. No, on skroman i u strahu od te časti bježi u Palestinu gdje živi samačkim životom. Vraća se za nekoliko godina upravo kad umire biskup, nasljednik njegova strica. Ovaj puta nije mogao pobjeći te postaje biskup. Od tada noći provodi moleći, a dane pomažući nevoljnima i šireći vjeru.

Prema narodnom vjerovanju, činio je i čudesa. Poput Isusa smiruje uzburkano more i zato je zaštitnik mornara. Svojim blagoslovom ozdravlja dijete kojem je zapela riblja kost u grlu, te ga nazivamo i zaštitnikom djece.

U svom životu uvijek se borio protiv nepravde i za ljubav prema bližnjemu u kojem je prepoznavao Boga. Iscrpljen pokorom i poslovima umire 6. prosinca 327. godine te je pokopan u Miri, gdje se i danas nalazi sarkofag u koji je nekoć bilo položeno njegovo tijelo. Zbog turskih osvajanja tijelo mu je preneseno u talijanski grad Bari gdje se i danas nalaze njegove relikvije.

Legenda

Danas je poznat kao lik koji djecu obraduje svojim darovima. Ta tradicija vuče korijene iz sljedeće legende.

U blizini roditeljske kuće sv. Nikole, živio je čovjek, nekad bogat, ali izgubio je carsku službu i sav imetak. Imao je tri kćeri, koje bi se mogle udati, ali im nije mogao dati miraza. I nesretni otac odlučio je trgovati ljepotom i mladošću svojih kćeri, da tako zaradi. One su se pomolile Bogu, da ih izbavi od toga zla i spasi njihovu čast i poštenje.

Sv. Nikola nekako je doznao za tu odluku nesavjesnog oca pa uzme vrećicu, napuni je zlatnicima, umota u platno i, prišuljavši se noću potajno do kuće, ubaci zamotane zlatnike kroz prozor. Otac onih djevojaka začudio se, kad je ujutro našao tako veliki novac. Vidjevši kako je svota dovoljna, čak i prevelika da časno uda jednu kćer, opremio je i dade joj miraz. To se dogodi i po drugi put; nađe, jednog jutra i drugu vrećicu sa zlatnicima. Spremi on i srednju kćer. Dalje priča ima dva kraja:

• A kad je i to bilo gotovo, sve mu je nešto govorilo, da će onaj dobrotvor i po treći put doći pa ga je u zasjedi čekao nekoliko noći. I doista, baš kad sv. Nikola ubaci svoj dar i za najmlađu kćer, skoči otac, stigne neznanca i prepozna u njemu Nikolu. Unatoč zaklinjanju neka šuti, sretni otac je razglasio po cijelom mjestu radosnu vijest.
• Drugi kraj priče ide ovako: Nikola je vidio da ga otac djevojaka čeka, pa se domislio, popeo na krov i zlatnike ubacio kroz dimnjak. Kako su se na otvorenom ognjištu sušile čarape, zlatnici su pali u njih, i od tuda dolazi stavljanje poklona bilo u čarape ili čizmice, i Djed Mraz koji poklone spušta kroz dimnjak.