»NA PUT SVI NA PUT« - božićni recital (Mak, prosinac 2001.)
Izvode:
- četiri recitatora, dvije djevojčice i dva dječaka koji pokretima i glumom prate riječi koje izgovaraju;
- pjevački zbor (osim pjesme, zbor izgovara i sve dijelove teksta označene sa "SVI")
LIKOVI: Mato, Kristina, Marko, Dinka, anđeo Gabrijel,anđeli, Marija, Josip, pastiri, tri kralja, pastiri, zvijezda
Upute:
- pjevani dio igrokaza možete prilagoditi prema svojim mogućnostima i željama - pa tako, npr. predloženi stihovi mogu biti jednostavno odrecitirani i popraćeni drugim, ranije uvježbanim prikladnim božićnim pjsmama.
Na scenu izlaze Mato, Kristina, Marko i Dinka. Dolaze na sredinu, nisu statični, kreću se po sceni. Pričaju priču puku. Iza njih se nalaze prazne jaslice, kao dio scene za kasnije.
MATO: Božić nas poziva na putovanje. Svi nekamo putuju. Sve se pokrenulo!
KRISTINA: Želimo li biti u tijeku stvari, ne smijemo stajati!
MARKO: Moglo bi nam što bitno izbjeći!
Izlaze dva mala anđela veselo vičući.
ANĐELI: Na put! na put! (veselo, pozivaju djecu da im se pridruže)
Izlazi Marija, noseći u košari platno, a zbor pjeva prvu kiticu ''Zlatnih krila''. Nastavlja se samo instrumental tiho dok djeca govore.
MATO: Prvo je putovao Gabrijel, anđeo kojega je sam Gospodin poslao.
DINKA: Put ga je vodio u Nazaret, ka Mariji.
Djeca se miču sa scene.
ANĐEO GABRIJEL: Marijo!
Marija se trgne, ispadne joj košara i platno iz ruke.
ANĐEO: Ne boj se Marijo, Našla si milost u Boga. Začet ćeš i roditi Sina i nadjenut ćeš mu ime Isus.
MARIJA: (zbunjeno) A kako će to biti kada muža svog ne poznajem?
ANĐEO GABRIJEL: Duh Sveti sići će na te i sila će te Svevišnjega osjeniti. Zato će to čedo i biti sveto, Sin Božji.
MARIJA: Evo službenice Božje, neka mi bude po Riječi Tvojoj.
Anđeo odlazi od Marije, ona uzima košaru i platno i odlazi za njim. Na scenu se vračaju djeca.
MARKO: Kamo dalje? Kuda nas put vodi?
MATO: U Betlehem!
ANĐELI: Pođimo u Betlehem!
Zbor pjeva, djeca sjedaju na pod, a anđeli među njih.
(Na melodiju "Svim na zemlji" zbor pjeva:)
Solo: Pozivam vas svekolike
- male, srednje i velike,
da idemo do Betlema
gledat čuda pregolema.
Svi: Jer će Djeva tamo poći
u Betlehem hoće doći,
dijelit će se od svog doma
tamo hiteći veoma.
Djeca ustaju, nastavlja se priča! Njih četvero stoje na sredini i obračaju se puku. Kako tko priča, iza njih se odvija scena. Izlaze stanovnici Betlehema, te Marija i Josip, vidno umorni, ona trudna. Idu od čovjek do čovjeka tražeći prenočište, ali svi ih odbijaju. Na kraju dolaze do pastira, koji im pokazuju put ka štalici. Stanovnici Betlehema se nalaze iza oltara i tijek radnje se odvija od sakristije do drugog dijela sa strane gdje se nalaze pastiri.
MATO: Putovanje se nastavlja. Marija i Josip su putovali, popis stanovništa bijaše, a put ih vođaše u Betlehem.
ANĐELI: Na put! Na put! (veselo)
SVI: Pođimo i mi za njima.
KRISTINA: A vani je bilo studeno. Trebalo je ostaviti toplo ognjište, skromnu intimu doma...Poći na neravne, tvrde, kamenite putove.
DINKA: Među ljude radoznale, brbljave, nepouzdane, neprijazne...
MATO: I hodati, i putovati...
KRISTINA: Po kiši i nepogodi se probijati...
MARKO: Po danu i noći...
ANĐELI: (tiho, skoro šapćući) Ići, ići, ići...
DINKA: Jer Betlehem je daleko.
MATO: Ali Gospodin je znao zašto je to činio.
Marija i Josip odlaze u sakristiju. Pastiri ostaju s lijeve strane, spavaju.
MATO: I onda je anđeo je veselu vijest javio!
Izlaze anđeo Gabrijel i svima javlja radosnu vijest, već sa ulaze viče.
ANĐEO GABRIJEL: Slava Bogu na visini! U štalici se rodio Spasitelj!
Odlazi do pastira i još jednom govori budeći ih. Izlaze Josip i Marija, koja drži Isusa u naručju. Stavlja Isusa u jaslice i sjeda pokraj njega, nježno ga gledajući. Josip staje iznad njih.
(Na melodiju "Oj, Betleme", zbor pjeva):
Oj, Betleme, put je dalek do tebe -
- svatko od nas mora izać' iz sebe.
Ostaviti treba staroga čovjeka,
postat ono što Bog htjede odvijeka.
Izlaze anđeli i dolaze do pastira. Svaki od anđela uhvati jednog pastira za ruku i vode ih ka štalici. Idu iza olatara, okolo. Anđeo Gabrijel je već pored jaslica.
MATO: U svetoj noći i anđeli su morali na put! Dobre pastire ka Djetetu voditi!
SVI: S neba na zemlju!
KRISTINA: Morali su ostaviti Boga radi Boga...
DINKA: Sišli su na betlehemske poljane, probudili pastire i navijestili im Blagovijest.
(Na melodiju "Kad Djeva milost dobila", zbor pjeva):
I tebe šalje, brate, Bog
- iz mira doma njegovog,
da svakom javiš blagi glas:
"I za tebe je doš'o Spas!
Jer Bog te ljubi, o ne boj se,
u dom svoj vječni zove te"!
MARKO: Pastiri su, međutim, tako mirno pasli svoja stada...
KRISTINA: A sad ih anđeli šalju u potragu za Djetetom koje se noćas rodilo...
MATO: Čudesno Dijete koje im donosi spas!
DINKA: I oni moraju na put!
MARKO: Tražiti Dijete!
KRISTINA: A noć je... Hladno...
Pastiri gestama pokazuju da im je hladno, ali ipak kreću ka štalici. Pastiri i anđeli dolaze do jaslica dok djeca govore.
SVI: Zar ne bi mogli čekati do jutra?
MATO: Ne, ne! Na put treba poći odmah!
MARKO: Još noćas!
(Na melodiju "Oj, pastiri, vjerni čuvari" zbor pjeva):
Ustaj, brate, nikad nemoj stati na putu tom!
Traži uvijek Isusa marno, traži dušom svom:
Što god dobra bližnjem činiš, Kristu činiš to...
Klanjaj mu se, sebe daj mu, baš u bratu svom!
PASTIRI: Djetešce se rodilo! Kralj nad kraljevima, svih nas siromašnih i malih!
DINKA: Ne samo Marija i Josip, ne samo anđeli i pastiri, nego je još netko krenuo na put tom zgodom...
MATO: Tko bi to bio?
KRISTINA: Tko? Mudraci!
Dolaze tri kralja, a ispred njih ide zvijezda, koja ih vodi ka štalici.
SVI: Mudraci iz daleke zemlje!
ZVIJEZDA: Mudraci amo! (poziva ih, i rukom) U štalici prostoj Djetešce se rodilo!
Zvijezda staje pored jaslica zajedno s anđelom. Mudraci odlaze do jaslica i poklone se. Svaki od mudraca daje svoj poklon Josipu, on ih ostavlja pokraj jaslica.
MARKO: Nevjerojatno! Stigli iz daleka... Nije li to bilo lakoumno? Nisu ne znam što o tome znali...
DINKA: Ali, imali su zvijezdu!
KRISTINA: Zvijezdu koju im je poslao Bog!
MATO: Zvijezdu koja im je sjala na nebu...
DINKA: I koja ih je dovela k Isusu...
SVI: I zvijezdu koja im je sjala u srcu!
(Na melodiju "Kada zvijezda", zbor pjeva):
Hajdmo, braćo, pođimo sad i mi na dalek put!
Volja Božja nek' i nama svijetli, ljubav grije grud.
Darivajmo Bogu svom sve što nama dade on!
Zvijezde ove sjaj - vodi nas u raj!
Djeca stanu po dvoje sa svake strane štalice i dalje pričaju.
MARKO: U Svetom pismu piše - "Kad dođe vrijeme, odasla Bog Sina svoga"...
KRISTINA: I Sin Božji, dakle, krenu na svoj put...
MATO: Na najdulji put...
DINKA: Na put iz vječnosti u vrijeme!
MARKO: Iz društva Presvetog Trojstva u društvo bijednih grešnika!
KRISTINA: Put s neba na zemlju!
DINKA: Iz krila Očeva u krilo Djevice! (pokazuje na Mariju)
MATO: Iz Očeva grada u Davidov grad Betlehem.
MARKO: Betlehem znači "kuća kruha"...
KRISTINA: A Isus dođe da nama gladnima bude kruh...
SVI: Kruh na putu!
(Na melodiju "Radujte se, narodi" zbor pjeva):
Sveta misa Betlem je naš na zemlji toj.
Na njoj sobom krijepi nas Krist za žića boj.
Stoga željno svaki dan
primi Krista u svoj stan, u svoj stan.
DINKA: Isus je došao k nama...
MATO: Prevalio dalek put...
KRISTINA: Postao naš suputnik!
MARKO: Naš veliki brat!
SVI: Naš Emanuel - Bog s nama!
DINKA: Došao je da nas povede na daleki put...
MATO: Na put k Ocu...
KRISTINA: Postao je On sâm naš Put!
MARKO: Put u život!
SVI: Isus - naš Put i Život!
(Na melodiju "Veselje ti navješćujem", zbor pjeva):
Radosno je putovanje kad nas prati Bog,
kad je uz nas Djeva Majka s Čedom srca svog.
Putujmo ustrajno,
na nebu nas Božić čeka,
Sretan Božić, vječna sreća
uvijeke. Amen. Uvijeke. Amen.
Kada zbor pjeva dio ''Djeva Majka s Čedom srca svog'', Marija uzima Isusa i zajedno s Josipom dolaze naprijed. I zadnja dva stiha svi zajedno pjevaju sa zborom. Na kraju svi glasno kažu, zajedno sa zborom.
SVI: SRETAN BOŽIĆ!