DANAŠNJI ČOVJEK PRED ISUSOM (igrokaz za Sveta Tri Kralja, ali može i u nekoj drugoj prilici)

-likovi tri „kralja“, Marija; tri kralja nisu kraljevi u smislu tadašnjeg vremena, već su to tri osobe, samohrana majka, bogataš i bolesna osoba (invalid); bogataš bi trebao biti muško, ali se može prepraviti da bude i ženski lik

- Marija sjedi u jaslicama sa Isusom u naručju, uspavljuje ga uz glazbu, može zbor pjevati „Djetešce mileno“ ili samo instrumental, iz puka dolaze tri osobe, vidno zbunjene gdje se nalaze

MAJKA: (skromno obučena, može držati nekakvu igračku u rukama) Što se dogodilo, gdje sam to ja? Gdje su mi djeca? (zbunjeno, pomalo uplašeno)

BOGATAŠ: (mobitel u ruci) Ma što se ovdje zbiva?! Izvukli ste me iz topline planinske kuće, a za pola sata sam trebao na skijanje. (ljutito)

BOLESNIK: Kako sam ovdje stigao? I kako, zašto ja stojim, pa cijeli život sam u kolicima i ne mogu hodati! (začuđeno)

MARIJA: (tek sada podiže pogled sa Isusa i rukom poziva pridošlice k sebi) Dođite amo, priđite bliže. Nebojte se. Odmorite se malo, dug je put iza vas.

MAJKA: (pomalo uplašeno prilazi Mariji) Oprostite, nismo vam htjeli smetati. Dijete vam spava, idemo da se ne probudi.

BOGATAŠ: Da, idemo odavdje, kakve su ovo budalaštine! Jesmo upali u neku predstavu? Kako je ova žena obučena, sjedi na slami. Svašta!

BOLESNIK: (bogatašu) Nemojte se toliko derati, vidite da dijete spava, probudit ćete ga!

MARIJA: (blago) Sve je u redu. Moje djetešce čvrsto spava i neće se probuditi. A vi nemojte ići nikamo, željela bih razgovarati s vama, o tome što vas tišti. Kada je ovo dijete trebalo doći na svijet, uplašila sam se za njegov život, jer je bilo hladno, a nitko moga muža i mene nije htio pustiti u svoju kuću. No ova štalica je bila bolja od bilo kakve luksuznije kuće.

BOGATAŠ: (podrugljivo) Štala da je bolja od bilo kakve kuće?! Ma vi ste gospođo poludjeli! I moja planinske kuća je deset puta bolja!

MAJKA: Valjda majka najbolje zna što je dobro za njezino dijete.

MARIJA: U pravu ste. Zar se to nije dogodilo i vama? Kada vam je muž umro, ostali ste sami sa dvoje male dječice, no vi se niste dali, niste pokleknuli. Imali ste snage nastaviti.

MAJKA: (tužno) Jesam, ali jako je teško. Često znam raditi i više poslova da bi djeci osigurala najpotrebnije, ali oni su sretni i sa malim sitnicama. Samo da smo zajedno i da je zdravlja i sve će biti u redu.

BOLESNIK: Da, samo da je zdravlja. (tužno) Od ranog djetinjstva sam u kolicima, nakon one čudne prometne nesreće. Auto je naletio na mene dok sam išao u školu. U glavi mi i dan danas odzvanja samo glas nekog dječaka kako viče tata, tata, zar nećemo pomoći tom djetetu.

BOGATAŠ: (se trgne dok sluša te riječi i sjeti se da je on u stvari bio taj dječak, te bojažljivo upita) A sada hodate? Hm, kažete da ste u kolicima cijeli život, a sada nigdje ne vidim kolica.

BOLESNIK: Da, to je i meni čudno, ne znam što se dogodilo.

MARIJA: Vjerujete mi nije ništa čudno, niti je ništa slučajno. Na sve gleda naš Otac odozgora i pazi na sve nas.

MAJKA: Vjerujem da se sve događa s razlogom. Znam da mi je to teško priznati, ali i smrt moga muža na radnom mjestu je imala neki razlog.

BOGATAŠ: Vaš muž je na radnom mjestu umro?

MAJKA: Da, dogodila se tragedija na gradilištu gdje je radio.

BOGATAŠ: (više za sebe) O Bože, što mi to radiš? Zar su ovi ljudi zaista povezani sa mnom? Doveo si me ovamo da napokon promislim što je u stvari važno u životu, a ne samo vlastito bogaćenje.

MARIJA:  (dolazi do bogataša i stavlja mu ruku na rame) Oprostite, rekli ste nešto?

BOGATAŠ: Shvatio sam zašto sam se našao ovdje pred vama, i zašto je ovo dvoje ljudi ovdje. Ja sam bio onaj dječak koji je vikao iz auta tati da je pregazio dijete, na mome gradilištu je poginuo muž ove žene. I sada je vrijeme da ja nešto učinim za druge. Dosta su drugi radili za mene i donosili mi novac, sada želim taj novac podijeliti sa onima kojima je potrebnije. (obrača se bolesniku) Sutra već idemo kod najboljeg specijalista na pregled i za vas će kolica biti prošlost. A vama gospođu dajem posao u kojim ćete zaraditi dovoljno za svoju dječicu.

BOLESNIK i MAJKA: (ganuti) Hvala vam, hvala vam od srca.

MARIJA: Bog čini čuda, jer Bogu je sve moguće, samo treba vjerovati.

MAJKA: Samo malo, rekli ste da ste nedavno rodili, a kod nas je običaj darovati nešto novorođenčetu.

MARIJA: Nema potrebe, mojemu Isusu ste darovali ono najvrednije što ste imali poput mudraca. Njima su to bili zlato, smirna i tamjan, a vaš najvredniji dar je obitelj, zdravlje, ljubav i zajedništvo.

BOLESNIK: Isus? Zašto se nismo odmah sjetili da ste vi Marija u jaslicama sa Isusom u naručju?

MARIJA: Čovjek često uz sve probleme Boga stavi nesvjesno sa strane, ne vjerujući da On može puno toga učiniti za vas, iako na prvi pogled izgleda bezizlazno. (puku) Zato ne bojte se vjerovati i u svojim molitvama recite Gospodinu, evo me, stavljam se u Tvoje ruke, vodi me Ti.