BOŽIĆ 2004.
Božićni alegorijski igrokaz s elementima bajke.
Cijeli igrokaz događa se u dnevnoj sobi. Nužno je na sceni imati: stol, stolice, bor i nakit, telefon, zatim nešto namještaja. Ključni scenski predmet je TV prijamnik. Napravi se od veće kartonske kutije.
Likovi svih dječaka i djevojčica su maksimalno realistični u svim detaljima. Djevojčica malo starija i ozbiljnija. Otac nespretan, uzbuđen. Likovi koji izlaze iz TV prijamnika su karikature i moraju izazvati smijeh i podsmijeh. Bogato su kostimirani. Anđeli lagani, uzvišeni.
Tekst teče sporo. Mnogo gestikulacije. Stanke po osjećaju.
Božićne pjesme bi trebale biti svima poznate tako da igrokaz završi u zajedničkoj pjesmi. Na grafoskopu projicirati tekstove pjesama.
Likovi : Eva , djevojčica od 12 godina
Marko, dječak od 10 godina
Otac
Majka
Zvonimir, dječak
Ivan, dječak
Ana , djevojčica
Marta , djevojčica
Ljepotica
Vojnik
Bogataš
Nogometaš
Anđeli (pjevači) Za kostime koriste haljine od prve
pričesti
- PRIZOR: roditelji odlaze u rodilište
Eva, Marko, otac i majka
(Brat i sesta otvaraju zastor i polako kite bor. Otac više puta žurno prolazi sobom. Uzima torbu, traži ključeve. Obuva se.)
Marko: Čini mi se da su roditelji nekako čudno uznemireni.
Eva: Da, nešto se događa.
(Dolaze roditelj.Majka je u visokoj trudnoći)
Tata: (majci) Kako se osjećaš?
Mama: Mislim da moramo požuriti .Uzmi torbu u njoj su pripremljene sve stvari.
Tata: (Djeci.) Djeco , pažljivo me poslušajte. Majci je došlo vrijeme da rodi i moramo žurno u rodilište. Neko vrijeme ćete biti sami.
Mama: Budite pažljivi i dobri.
Tata: Marko, dodaj mi torbu. Gdje su ključevi ?
Marko: Izvoli torbu!
Eva: Izvoli ključeve!
Tata : Imate vremena pa sami okitite bor. Kuglice su vam na stolu u kutiji.
Mama i tata: Doviđenja !
( Odijevaju kapute; Majka ljubi djecu; Odlaze.)
Eva i Marko: Bog !
- PRIZOR : Eva, Marko, Zvonimir, Ivan, Ana
i Marta
(Sjede i razgovaraju.)
Eva: Sada smo sami.
Marko: Ovaj Badnjak nam je zaista poseban.
……………..(Malo šute zabrinuto.)
Marko: Što misliš kada će se vratiti ?
Eva: Ne znam . Tata možda večeras.
Marko: Znači: bit ćemo dugo sami. To mi je malo neobično.
Bilo bi dobro da je netko s nama.
………..( Kratka šutnja.)
Eva: Pa imamo puno prijatelja. Hajde ih pozovati. Napravimo ples.
Marko: Ja ću pozvati Zvonimira i Ivana. Oni su mi najbolji prijatelji. Uvijek su spremni na igru.
Eva: A ja ću pozvati Anu i Martu. One su mi najbolje prijateljice.
Marko: (Bira broj.) Halo! Zvonimire, možeš li doći k meni. Da, sada. Igrat ćemo se….. Glazbu !…. Može…Da .. Dobro... Požuri... Bog !
Eva: (Bira broj.) Halo! Iva , Bog! Što radiš? …. Hajde dođi malo k meni. … Da… Može … Neka i ona dođe… Bit će nam veselije…..Bog!
Marko: Doći će moji dečki iz razreda!
Eva: I moje prijateljice dolaze. Daj, donesi kolače i sok !
(Pripremaju stol sa sokom i, kolačima.)
- ZABAVA
( Djeca ulaze na pozornicu; Žamor; Upadaju jedni drugima u riječ. Razgovor vrlo spontan.)
Bog. Kak ste? Zar ste sami doma? A gdje su vam roditelji ? A dobit ćete brata ili sestru.
A kako će se zvati ? Ako se rodi još danas na Badnjak bilo bi dobro da se zove Eva, a ako se rodi sutra onda Kristijan. A još niste okitili bor?
………….(Kite bor; Živo razgovaraju)
Ja bih više volio brata jer bih imao s kime igrati nogomet, a ti ? I ja bih voljela sestru. Djevojčice su pametnije. Eee baš jesu!!! A dječaci mogu brže trčati. A djevojčice su nježnije. A dječaci su jači. Ma nemoj da ti je pokažem tko je jači!! E baš si nježna.
Eva: Prestanite se svađati. To su gluposti. Izvolite kolača i soka.
Marko: Hoćemo li plesati ?
SVI: Daaaaaaa !!! Može. Glazbu!
……… (Beatlesi. Brzi rock. Plešu, smiju se i piju sok i jedu kolače. Kad završi skladba sjedaju da predahnu . Počinju se razilaziti.)
Zvonimir: Čuj, Marko, ja sada moram doma . Mama mi je rekla da ne ostajem dugo, a moram pogledati novi film. Jesi li gledao onaj novi crtić?
Ana : Eva, moram ići . Moram se još malo igrati na računalu. Znaš dobila sam jednu odličnu novu igricu.
Ivan: Marko , žurim doma. Mama je ispekla kolače. Moram ih probati. Dok su još vrući. To obožavam !
Marta: I meni je mam rekla da se ne zadržim predugo. Idem i ja !
Eva: Čekajte!
Marko: Čekajte!
Eva: Svi su otišli !
Marko: Ostali smo sami !
………….( Sjede i šute .)
- TELEVIZIJSKI LIKOVI
………( Djeca su tužna ostali su sami.)
Marko: Svi su otišli. Misliš li da su nam oni pravi prijatelji?
Eva: Jesu, ali ponekad to ne pokazuju na najbolji način.
Marko: Ja mislim da nam oni nisu pravi prijatelji. Pravi te prijatelj nikada ne ostavlja samoga.
Eva: Nisu oni krivi. Samo nisu prepoznali koliko ih danas trebamo.
Marko: Hajde da vidimo što ima na televiziji.
…(Gledaju TV. Čuje se ton različitih Tv emisija.Ton se pušta s kasetofona. )
Eva: Što misliš, bi li nam netko od ovih televizijskih likova mogao pomoći? Možda bi nam mogla ova ljepotica postati prijateljicom?
Marko : Kad bi nekim čudom došla k nama vidjeli bismo kakava je.
- LJEPOTICA
LJEPOTICA: ( Izvještačena Barbika) Oho ! Dječice ! Zašto ste me pozvali?
Marko : (začuđeno) Oo, dogodilo se čudo !
Eva: ( Snalažljivo) Ostanite, molimo vas, malo s nama večeras. Sami smo i tužni. Nemamo prijatelja. Badnjak je.
LJEPOTICA: Oh ! Dječice. Vrlo nezgodno. Jer ja imam još puno posla. Moram se urediti, počešljati, isprobati novu haljinu i naučiti napamet tri – TRI ! - rečenice. Znate li vi koliko je to posla - teškoga posla.
Oh ! Dječice, dječice. Tako ste dragi. Na žalost, za vas nemam vremena. Ćao!
Marko: Kako je brzo otišla !
Eva: Čini mi se da glupost pojačava ružnoću.
( Gledaju dalje TV . Mijenjaju programe s daljinskim uptravljačem.)
VI. VOJNIK
Marko: A da pozovemo ovog vojnika? Vojnici su hrabri. On bi nam znao pomoći.
Vojnik: ( Dolazi pužući s puškom) Psssst ! Gdje su neprijatelji? Gdje su ?
Marko: Mi tražimo prijatelje. Ne tražimo neprijatelje.
Vojnik: Pa što ću vam onda ja? U tome vam ne mogu pomoći. Zovite nekoga drugog. Ja tražim samo neprijetelje. Znate li vi kakve mene borbe još očekuju !
Eh, djeco ! Djeco ! Pssst ! (Otpuza natrag )
Eva: Njegova hrabrost nama nije pomogla.
(Gledaju Tv program. Mijenjaju kanale.)
VII. BOGATAŠ
Eva: Možda bi s nama ostao neki bogati čovjek ? Oni imaju puno slobodnog vremena.
Bogataš: Dame i gospodo, dobra večer ! Hmmm! Ovdje su samo dječica. Dakle, izvolite,
Eva: Gospodine, biste li noćas ostali s nama? Sami smo.
Bogataš: S vama? Cijelu noć s vama !? Svašta ! Znate li vi da ja još večeras moram sklopiti jedan važan ugovor. Pa zatim imam ugovorenu poslovna večeru. A već u tri sata me čeka zrakoplov i moram hitno u Berlin ( ja, nach Berlin), pa onda u London (yes, to London).
Usput ću obaviti jedan slatki poslić, ali o tome ne mogu razgovarati s djecom. Molim vas, pa to je poslovna tajna.
Evo svakome čokoladica. I wish you a Marry Christmas ! (Odlazi Djeca primaju i odlažu čokoladicu na stol.)
Eva : (Ponavlja prazno) I wish you a Marry Christmas ! Bogat i prazan.
(Gledaju rezignirano TV. Mijenjaju programe.)
VIII. NOGOMETAŠ
Marko: Evo ga . On je dobar. Pozvat ćemo nogometaša.
Nogometaš: (U športskoj opremi s loptom. Namješta loptu i masira mišiće. Cijelo vrijeme gimnasticira) Kakva je ovo utakmica?
Marko: Nije ovo utakmica. Pozvali smo te da noćas budeš uz nas.
Nogometaš: Eeeej, imate lijep stadion. Jest, malo je čudan, a gdje su vam golovi ? Ha? A tribine su lijepo popunjene.
Samo, ja vam nemam vremena za igru na vašem terenu. Večeras moram još trčati. Eee, mišići su mi slabi. Probaj! A onda moram još vježbati pucanje. Eee, vidiš li, mali, onu paučinu? Eee, tamo gore na tribinama! Eee, nju ti ja moram skinuti jednim udarcem. Da ! Eeee! Da !
Pozdrav ! Žurim ! Eee! Pozdrav !
Marko: (Ruga se.) Pozdrav! Eeee! Pozdrav! Mislim da tu ne ćemo naći prijatelja. (Gasi televizor.) Nekako sam tužan i nije mi lijepo. Dolazi Božić, a mi smo sami.
( Nastaje muk. Djeca izlaze na rampu. Sjedaju i stisnu jedno uz drugo.)
Eva: Dođi k meni. Ne boj se . Nekako osjećam da nismo sami.
Marko: Možda se tata uskoro javi.
IX. BOŽIĆ
( Djeca se stisnu i polako tonu u san. Dolaze anđeli. Pokrivaju ih; uređuju sobu – odnose čaše i sokove. TIHA NOĆ
Djeca spavaju. Anđeli ostaju uz njih do kraja predstave. Čuju se crkvena zvona (ima na sintiću). Djeca se bude i gledaju kroz prozor. Izgovaraju svečano i sporo.
Eva: Zvona ! Božić je !
Marko: Rodio se Isus !
U TO VRIJEME GODIŠTA (Pjevaju svi.)
( Zvoni telefon)
Eva: Halo ! Tata? Da. Ja sam. .... Brata !? Rodio nam se brat! Marko !
Mi smo dobro. S prijateljima. Da. Puno ih je. Ma ne, oni su kod svoje kuće… Kakvu televiziju! To su gluposti... Ali ne mogu ti to sada objasniti… Kako je mama...Pozdravi ju.... Volimo vas ! Marko, dobili smo brata !
Marko: (Radosno, ushićeno) Brata, imam brata!
( U žurbi postavljaju platno na koje će se projicirati tekstovi božićnih pjesama. Pjevaju svi s publikom.)
VESELJE TI NAVJEŠĆUJEM
RADUJTE SE NARODI
NARODI NAM SE KRALJ NEBESKI
K O N A C