ISUSE, SRETAN TI ROĐENDAN!
By Mirena
LIKOVI: Marija, Josip, skupina djece, anđeo, pastiri (dva dječaka)
SCENA: S jedne strane Marija i Josip s Isusom su u jaslicama. A sa druge strane, djeca se pripremaju za proslavu Božića. U pozadini svira neka ''moderna'' božićna pjesma (ne koja se pjeva u crkvi).
MARIJA: (tužno Josipu) Danas svi samo misle na blještavilo i zabavu. Na našega Sina su potpuno zaboravili.
JOSIP: (utješnim glasom) Ne brini se, sve će biti u redu.
(Djeca kite bor, zamataju poklone i pjevuše pjesmu koja se čuje u pozadini.)
ANA: Petre, daj dodaj mi tu kuglicu, mora ih biti puno na boru. Što više to bolje.
PETAR: U pravu si. A tek kad stavimo onih deset lanaca svjetiljki, svjetlit će kao u ... (zamišljeno, ne može se sjetiti izreke svijetli kao u Betlehemu) Nije ni važno, glavno da svijetle i titraju.
NINA: Evo i lameta. Hm, što nam još fali? Da, mora biti nešto na vrhu.
ROBERT: Kada sam bio jako mali, moji su stavljali nekog anđela, no jako ga dugo nisam vidio. Ma, evo neki vrh, biti će dobar.
PETAR: He, he. Još malo pa gotovo. I onda još pokloni i prava uživancija.
NINA: Gdje su oni keksi i mlijeko, što sam donijela?
ANA: Misliš ono za Deda Mraza?
NINA: Da.
ANA: Ma kakvo mlijeko i keksi, stavi mu coca-colu i gumene bombone. To današnje Djedice vole.
NINA: Dobra ideja.
PETAR: Koliko je sati?
ANA: Prošlo četiri.
ROBERT: Joj, pa časna nam je rekla da je u šest ono za nas djecu.
PETAR: Kako se ono zove? Polanešto?
NINA: Polnočka!
ROBERT: Da, tako je. Hoćemo ići?
ANA: Ma biti će gužva i vani je hladno. Ajmo ostati kod kuće i gledati onaj božićni film, znaš onaj ''Sam u kući''.
NINA, ROBERT i PETAR (u jedan glas): Dogovoreno.
(Krenu ka sobi gdje je televizor, ali ih odmah zaustavi dječji plač. Ugledaju Josipa i Mariju sa malim Isusom u naručju. Prilaze zbunjeni jaslicama.)
NINA: Jesmo mi probudili bebu pjevanjem?
JOSIP: Probudili ste ga, ali ne pjevanjem. Pjevanje mu ne smeta. Mama mu često pjeva. (Marija njišući Isusa tiho pjevuši)
ROBERT: A kako smo ga onda probudili?
MARIJA: Kada ste rekli da vam je film draži nego Njegov dom, počeo je plakati. Kako se tek rodio, nezna govoriti, pa vam je svojim plačem pokušao reči da griješite.
ANA: Griješimo?
(Dolazi anđeo i pjeva ''Radujte se narodi'')
ANĐEO: (vičući) U gradu Davidovu rodio se Spasitelj! Dođite i poklonite se djetetu, spasu svijeta.
(Dolaze pastiri. Poklone se pred jaslicama.)
PETAR (ostaloj djeci): Znate li tko je ovo dijete? (Svi potvrdno odgovaraju.) Znate li zašto se dijete raplakalo zaista? Nama je bio važan bor, pokloni, bezvezni film. A na Isusa smo zaboravili. Pa njegov je rođendan, a mi nemamo nikakav poklon za njega.
(Tužno se pogledaju i počnu tražiti među poklonima ispod bora, ali ništa ne nađu. Nato im Josip reče.)
JOSIP: Vaši pokloni za Isusa su u vašem srcu.
MARIJA: Da. Ana, ti mu možeš pokloniti svoju dobrotu. Ti Roberte, prijateljstvo, Nina vjeru. A ti Petre, što bi mu ti mogao pokloniti?
PETAR: Ljubav prema svim ljudima, kao što je i On volio nas. I zbog svih nas (Okrene se prema publici i širom raširi ruke.) se rodio u ovoj hladnoj štalici.
ANA: (Prema svima) Ovo je Božić, a ne pokloni i coca-cola!
SVI ZAJEDNO: Sretan Božić!
(Djeca se poklone pred Svetom Obitelji. Svi ustaju i pjevaju ''Svim na zemlji'')