Pozdrav Božiću
Voditelj (instrumental «Tiha noć»): ovo je tiha i sveta noć, noć Božjeg pohoda svijetu,
blažena noć ljudskog otkupljenja. Jedna zvijezda je noćas prosula svoj
neugasivi sjaj. Božja ljubav uputila se ispuniti čežnje pobožnih pravednika. Naš
Bog je odlučio ispuniti svoja obećanja.
Prvi čitač: Isklijat će mladica iz panja Jesejeva, izdanak će izbiti iz njegova korijena.
Drugi čitač: Betleheme, zemljo Judina, nipošto nisi najmanji: iz tebe će izići vladalac.
Prorok: Evo, Djevica će začeti i roditi Sina. Dat će mu ime Emanuel, što znači S nama
Bog. Bit će velik i zvat će se Sin Svevišnjega.
Voditelj: Mariji se navršilo vrijme da porodi Sina svoga prvorođenca. (svjetlo jako
obasja jaslice.)
Dječak: Nek u svetoj Božjoj noći pjesama se zaori poj, srca ljudska uzdižite hvalu
Djevi Prečistoj.
Djevojčica: Ona će nam rodit sina, utišati srca jek, neka dođe on s visina, kralj da nam
bude vijek.
Voditelj: Božić je blagdan Božje vjernosti svojim obećanjima
Zbor: Djeva sina rodila. (Slavimo Boga, br. 201)
Voditelj: Ovo je doista jedinstveno rođenje u ljudskoj povijesti. Dijete rođeno u božićnoj noći započelo novi povijesni tijek. Dogodilo se to tri tisuće godina od općeg potopa, dvije tisuće godina od Abrahama. Tisuću sedamsto godina od Izraelova izlaska iz Egipta, tisuću godina od slavnog kralja Davida, za vladavine rimskog cara Augusta, kad je stari vijek došao do svoga kraja, rodio se obećani Mesija, Isus, Spasitelj ljudi.
Pjesnik: Sve godine tako: kada dođu božićne noći,
U moju dušu silaze zrake djetinje sreće;
Snivam kako pred jaslama na Gospinu oltaru
Koljena mala u molitvi kleče.
Dječak: Sve te čeka, dragi kralju mali, ja te čekam ove blage noći. Što ću tebi darovati, Bože, onog časa kad ćeš k meni doći?
Djevojčica: Tragove ću poljubiti snježne, kuda prođeš, dragi kralju mali, uzet ću te i zagrlit snažno da te zgrijem u toj hladnoj štali.
Zbor: Zdravo budi mladi kralju: (Slavimo Boga, br. 200)
Voditelj: Isus se rodio, proroštva se obistinila, Bog je postao čovjekom. Koliko je zemlja doista bila spremna primiti tako veliku milost neba? Naš svijet, čini se, nije bio odveć gostoljubiv. Isus u njemu nije naišao na dobrodošlicu, kao da mu se nitko nije nadao.
Prvi čitač: Betleheme, zar ti doista nisi mogao ponuditi ništa bolje od uboge štalice? Za goste koji plaćaju skupo pronađeš ležaj, a ove časne uzvanike odbio si u pastirska polja…
Prvi čitač: Betleheme, zar ti doista nisi mogao ponuditi ništa bolje od uboge štalice?
Za goste koji plaćaju skupo pronađeš ležaj, a ove časne uzvanike odbio si u
pastirska polja…
Drugi čitač: Onaj kom služe anđeli i zvijezde, svojima dođe, ali njegovi ga ne primiše.
Prvi čitač: Ljudi da nisu udomili Boga? Nebo se ne može zemlji načuditi.
Prorok: Svjetlo istinsko, koje prosvjetljuje svakog čovjeka, dođe na svijet; bijaše na svijetu i svijet po njemu posta i svijet ga ne upozna. K svojima dođe i njegovi ga ne primiše. A onima koji ga primiše podade moć da postanu djeca Božja.
Drugi čitač: Naše su duše betlehemske štalice. Zar ni danas nemamo ponuditi ništa više od tvrde slame duhovne mlakosti i klimavih jasala naše ravnodušnosti?
Prorok: Njihovim će srcima ovladati materijalizam poganstva, gradovi će im plivati u zamamnom blještavilu obilja, ali srca će biti pusta, željna blagoslova. Iz svoje tuge bježat će u tamu, u društvo smrti da skončaju očaj.
Zbor: Kirie eleison. (Slavimo Boga, br. 192)
Voditelj: «A onima koji ga primiše, podade moć da postanu djeca Božja.» Ova noć ipak ima čudesnu moć, ona može u svaku štalicu unijeti nebo i svečanu ljepotu Božića, Bog koji spasava. Dosta je biti istinit i čestit.
Redovnik: O kako sam slatko, sam ko prosjak mali,
U ćeliji svojoj noćas posteć bdio…
Sniježilo je vani… S rajskih dvora pali
Anđeoske čari na grad tih i bio.
Pun drhtave čežnje s glasom prvih zvona
Uzdigo sam ruke, na tlo hladno kleko
U skrušenju duše, kraj majčinog trona
Uz plam svjetla bijela njih dok tako čeko…
Tad otključam vrata.
Žarka svjetlost bijela
Svu ćeliju ovi… u nebeskom čaru
Uniđoše sami. Moja kuća cijela
Kao Sinaj zasja u ognjenom žaru.
O kako je toplo uz dva mila Gosta
- U studenoj noći sve do jutra bdjeti!…
Ćelija mi noćas mali Betlem posta:
U mog srca spilji – Kralj se rodio sveti!
Voditelj: Svi ljudinoćas imaju razloga za radost. Ova blažena neoć porodila je Začetnika života, Kneza mira, Spasitelja svijeta. Neka se raduje pravednik jer je nadomak pobjedi; nek se veseli i grešnik, jer je zadobio oproštenje. Nek ova noć obraduje djecu jer Bog je postao ljudsko dijete – i svaki čovjek nek ogrije dušu, noćas je Gospodin svima milostiv!
Zbor: O vjernici - Adeste fideles. (Slavimo Boga, br 191)
Prvi čitač: Otkuda noći ovoj toliko raskoši, sjaja?
Otkuda pjesme sred noćnog mira?
Čemu pobožne melodije,
Čemu žurba malih pastira?
Drugi čitač: Čudo se noćas zbilo kakvog svijet još nije gledao. U štali leži pored Djeve majke, maleno Božansko čedo.
Prvi čitač: Kako je krasno to sveto Dijete, njegovo lice, usta i oči. Kako je veliko čudo u štali zasjelo ove radosne noći.
Drugi čitač: Srebrno modre zvijezde sišle u niže i jače sjati stale, htjele bi vidjeti lice Božanskom gostu sred štale.
Voditelj: Ovom Djetetu svatko može prići bez straha. Ono je miroljubivost sama. Oko njega nema neprijatelja, ni vojske, nema oružja; tu nitko ne zna za mržnju, jer rođen je onaj što podiže i liječi, tješi i oživljava.
Prvi molitelj: Mironosni kralju, iščupaj korov zabluda, neznanja i laži iz naših duša.
Drugi molitelj: Posij u srca ljudska sjeme svetosti i istine!
Prvi molitelj: Da žanjemo njive ljubavi, blagosti i pravde.
Drugi molitelj: Ti koga se boje nasilja, mržnja, osveta i jadi.
Prvi molitelj: Zapali plamen bratstva, praštanja i sloge.
Drugi molitelj: Pogledaj milostivo patnje nesretnika, prognanih, nemoćnih i siromaha.
Prvi molitelj: Umnoži dobre, čiste, mirotvorce, da živimo umiru.
Pjesnik: Noći kao ova rađaju pjesnike i pjesnici pjesme što vjekovi pamte, ali ja i noćas imam jednu želju: da saberem dah iz svih vaših grudi, da tornada šaljem s kraja na kraj svijeta. Otkucaje plahe od svih ljudskih srca skupio bih rado u grom što prolama, da uništim ljudsku opačinu staru i svim zlima zatrem svaki trag zanavijek. I ta svjetla vaših zjena poslije straha, iz skloništa, zbijega, iz ratnih strahota u jednu bih munju rado zapalio, da joj svjetlo združim zvijezdi Betlehema, da se više nitko ne spotiče mrakom, da se više nitko ne ucvili grijehom i da nikom više ne orosi lice neutješna suza pregorkoga plača.
Dječak: O Isuse, o Spase naš,
Kog prije svake svjetlosti
Božanstvom sebi jednaka
Nebeski otac porodi.
Djevojčica:
Ti sjajno svjetlo Očevo
Ti nado roda ljudskoga
Čuj molbe što se uzdižu
Iz grudi tvojim slugama.
Prorok: On će kao čudesni dobrotvor ljudi proći krajolicima zemlje, bit će glasnogovornik neba. Ljudi će ga suditi strogo i smrt mu dosudit među zločincima. No smrt će njegova postati slavna i sveto klijalište novih pokoljenja.
Voditelj: Pozdrav dakle ovoj noći u kojoj je ljudska evolucija doživjela svoj vrhunac – Bog i čovjek pojavili su se u čovjeku prepoznatljivom liku, u Isusu. Ima li veće i dublje radosti kojoj bi se čovjek mogao prepustiti? Božiću, blagdanu radosti, Božiću čovjeku i Bogu, Božiću, našem spasenju, slava, čast! Blagoslovljen koji dolazi u ime Gospodnje Hosana na visinama, a mir i radost u nizinama.
Kor: Radujete se narodi. (Slavimo Boga, br. 195)