Majčin dan

Igrokaz za učenike od 5. do 8. razreda.

LICA: Ana, majka, Maja, Karlo, Ivan.

REKVIZITI: tri klupe, šest stolaca.

(Razred. Veliki odmor. Nekoliko je djece ostalo u razredu.)
Maja: Kako ćete iznenaditi mamu za Majčin dan?      
Karlo: Nemam pojma. Potpuno sam zaboravio na to. Kada je uopće?
Ivan: Sutra. Na svu sreću, subota je. Mogu pospremiti stan, a onda otići kupiti i ružu. Znaš, stari, žene uvijek padaju na ruže.
Ana: Ha, s obzirom na tvoj poklon, mojoj je mami svaki dan Majčin dan. Maja: Nećeš nam valjda tvrditi da svaki dan pospremaš stan?!
Ana: Nego što!? Tako me izdresirala odmalena.
Ivan: Misliš reći - istrenirala!
Ana: Svejedno!
Karlo: Ti, Ana, kao da nisi baš sretna zbog Majčina dana?!
Ana (nezainteresirano): Sasvim običan dan, kao i svaki drugi. Uostalom, moja mama neće ionako ništa primijetiti što god ja učinila.
Maja: Ma, hajde, Ana, znaš da to nije tako. Svim je majkama drago dobiti poklon ili tek čuti čestitku od vlastita djeteta.
Ana (svadljivo): E, pa mojoj nije!
Karlo (ruga se): Da sam na njezinu mjestu, uz tako svadljivu kćer, ni meni ne bi bilo.
(Dečki izlaze iz razreda. Ana i Maja ostaju same.)
Ana (ironično): Majčin dan! Majčin dan! Kad se samo sjetim koliko se svađam sa svojom mamom. Uopće me ne razumije. Evo, na primjer jučer...
(Maja ostaje po strani zamišljajući scenu u Aninoj kući.)
(Na pozornici su Ana i njezina majka.)
Majka: Ana, kako je bilo u školi?
Ana: Uh, uvijek me pitaš jedno te isto. Kao da nemam i drugih briga! Kao da je škola središte svijeta!
Majka: A kojih to briga imaš? Rado ću te saslušati.
Ana: Onaj bezveznjak Karlo zatreskao se u neku iz 6. razreda. Glupa je i ružna.
Majka: Hej, hej, znaš da ne volim čuti takve riječi, pogotovo o osobi koju i ne poznaješ. Ana: Ma, što ti znaš.
Majka: Ana, ljude treba poštivati. Čak i oni koji nam se ne sviđaju imaju svojih kvaliteta. Ana (arogantno): Mo'š mislit! Ta, sigurno, nema, vjeruj mi!
Majka: A zašto onda Karlo voli biti s njom?
Ana: Eto, znala sam! Ti si na njezinoj strani! Nikada nisi na mojoj! Ti mene uopće ne razumiješ.
Majka: Mislim da ti ne želiš čuti moje mišljenje. Kada bismo samo malo više... (Ana odlazi svoju sobu.)... razgovarale... (Vidi se da majka nije sretna ishodom situacije.) Oh, Bože, zar je već na pragu ludih godina?!
(Na pozornici su opet Ana i Maja.)
Ana: Eto, nije me htjela niti saslušati!
Maja: Pa, mislim da nisi baš u pravu...
Ana (kao da je uopće ne sluša, nastavlja dalje): A slušaj što je bilo neki dan.
(Na sceni su ponovno Ana i majka.)
Majka: Ana, možemo napraviti ručak zajedno. Naučit ću te nekim trikovima.
Ana (uobraženo): Kao da ih već ne znam!
Majka: Hajde, hajde, tvrdice moja. Pokušajmo smisliti neki novi recept. Molim te, nasjeckaj mrkvu, luk, celer i peršin, a ja ću umijesiti tijesto.
Ana (svadljivo): Nije mi jasno kako uvijek mene upregneš ko magare, a onoga malog lijenčinu puštaš da radi što želi. Prema njemu nemaš nikakvih zahtjeva. (Sve priča u jednom dahu.) Njega se u ovoj kući samo štedi, pazi i mazi, kao daje Hasanaga. A ja! Ne živim samo prema deset Božjih zapovijedi! Ti si mi u život dodala još deset, tata još pet, pa sad računaj koliko je to. A zbog vašega malog princa na zrnu graška ispaštati opet moram JA!
Majka (ljutito): Ana, hoćeš li već jednom čuti i moje mišljenje?
Ana: Uopće me ne zanima. Ja sam strano tijelo u ovoj kući. Corpus allienus! Sa mnom nitko ne zna razgovarati.
Majka: Kada ne bi bila toliko svadljiva i kad bi znala slušati i druge ljude, a ne samo sebe, bilo bi nam svima mnogo lakše razgovarati.
Ana: Znala sam! Ti mene uopće ne razumiješ! Neka ti derište pomogne oko ručka! (Odlazi.)
(Na pozornici su Ana i Maja.)
Ana: Zamisli samo kako me uvrijedila. Ja da ne znam slušati druge i razgovarati!
Maja: Iskreno, Ana, ne znaš. Koliko sam shvatila iz tvoje priče, ti izazivaš svađu, a onda se povlačiš jer, jednostavno, ne želiš priznati da si pogriješila. Svaki put kad te tvoja mama treba ili želi razgovarati s tobom kao prijatelj, ti napraviš scenu i odeš.
Ana (povrijeđeno): Doista misliš tako?! Pa mislila sam da si mi prijateljica, a ...
Maja: Naravno da jesam, i to najbolja. (Pokušava razveseliti Anu.) Zar me se ne sjećaš? To sam ja, ona tvoja stara Maja... (Zagrli Anu prijateljski.) Čuj, Ivanova ideja nije loša. Mogu ti pomoći u kuhinji. Vidjet ćeš kako će tvojoj majci biti drago.
Ana: Ali, to neće riješiti problem.
Maja: Daj, Ana, zakopaj ratnu sjekiru. Ja te dobro poznajem. Nisi ti nikakva buntovnica, samo odrastaš pa sama u svojem svijetu nemaš dovoljno mjesta. Tvoja mama silno želi razgovarati s tobom. Želi podijeliti s tobom neku tajnu, želi te savjetovati.
Ana: Što - savjetovati? Čovjek uči na vlastitim pogreškama!
Maja: Evo ti prigode da ti naučiš na svojoj. I ti i ja smo sretnice što imamo majku. Misliš li da Tina ne bi željela...
Ana (brzo je prekida): Imaš pravo. Katkad je tako teško s mojom mamom, no ne mogu zamisliti da sam bez nje. Kako da se iskupim? Kako da promijenim tu svoju svadljivu narav?
(Ulaze dečki.)
Karlo: I, jeste li što smislile? Prodajte mi neku ideju!
Ana: Neka ti je proda ona... (Naglo zašuti; Maja je prijekorno gleda; lupne je po glavi.)
Ivan: Ja spremam stan i kupujem ružu.
Maja: Ja ću beby-sitati svoju malu sestru da mama konačno može otići s tatom u kino ili kazalište.
Karlo: Dobra ideja. Ja ću baby-sitati samoga sebe, što znači da ću svojim roditeljima dati slobodan dan. Ionako me neće pustiti van zbog jedinice iz povijesti.
Ivan: Eh, baš si dosjetljiv. Mi, muški, moramo biti diplomati i taktičari. Znaš da žene, (Zamišljeno.) pa i majke, valjda, padaju na to. Zato ti je najbolje pospremiti čitav stan.
Karlo: Dobro, diplomac, možda ipak imaš pravo.
Ivan (upitno, sam za sebe): Diplomac?
Maja: A ti, Ana, kako ćeš ti razveseliti svoju mamu?
(Zvoni za početak sata. Učenici sjedaju u klupe okrenuti leđima publici.)
Ana: Neka to ostane moja mala tajna. (Za sebe, okrenuta publici.) Stvarno se želim pomiriti s mamom. Tko će me ikada u životu štititi i razumjeti kao ona? Tko bi uostalom mogao trpjeti moju svadljivu narav ako ne mama?
Sutra ću poslati tatu s malim derištem u šetnju tako da mama i ja možemo biti same. A onda ćemo u miru razgovarati uz veliku čokoladu od lješnjaka... Baš kao nekad... (Okreće leđa publici, jer nastava već traje.)