Gdje se nebo i zemlja susreću

Osobe: Monah 1, Monah 2, Obitelj: Žena, Muž, Dijete (ili djeca), Poljoprivrednik, Pripovjedač.

Scena 1
Dvojica monaha sjede u ćeliji, čitajući veliku staru knjigu, a na zidu visi veliki drveni križ.

Pripovjedač: Bila jednom dva monaha, koja su pročitala u jednoj staroj knjizi da na kraju svijeta postoji mjesto na kojem se nebo i zemlja susreću i započinje se Božje kraljevstvo.

Monah 1: Brate, moramo naći ovo mjesto!
Monah 2: Da, i ne vraćamo se, dok ga ne pronađemo!
Monah 1: Hajdemo! Ne gubimo vrijeme.

Žurno spremaju najpotrebnije stvari: časoslov, komad kruha i slično.

Scena 2
Pripovjedač: (Čita polagano) Putovali su preko polja i livada, kroz šume i brda. Ponekad im je dosađivalo sunce...

Monah 1: Kakva je danas vrućina.
Monah 2: Stavi kapuljaču, brate!

Pripovjedač: ...Povremeno je uporni vjetar šamarao njihova lica...

Monah 2: O, kako danas puše. Sakrijmo se pred ovim vjetrom.

Monasi se zaustavljaju i pripremaju si ležaj pod drvećem. Zaspali su prekrivši se plaštem.

Pripovjedač: ...a i hladnoća im je dala znak u ne samo jednoj noći. Jednog dana, kada je svanulo jutro, stariji monah je skupio drva da pripremi neko jelo. Njihove zalihe su se, na žalost iscrpile. Ipak je, sa mirom probudio subrata.

Monah 2: Potrošile su nam se zalihe, nemamo ništa za jesti. Hajdemo dalje, možda u blizini bude neke selo, pa ćemo već nešto naći. Ustani brate!
Monah 1: Nemam više snage i hladno mi je. Ima još dosta toga. Bolje da se vratimo kući. (navlači na glavu plašt i ostaje i dalje ležati)
Stariji monah traži pomoć u molitvi. Otvarajući časoslov ili sv. Pismo čita glasno riječi iz Psalma 121. Monah 1. ustaje u sjedeći položaj i pažljivo sluša. Za koji trenutak počinju se moliti zajedno. Poslije molitve:

Monah 1: Hajdemo dalje, brate. Dug put je ispred nas.

Scena 3
Pripovjedač: Kad je sunce bilo već visoko, a ptice radosno cvrkutale, monasi su se približavali nekom selu i ugledali ženu sa djetetom, koja je sjedila ispred kuće.

Žena: Odakle dolazite, dobri ljudi?
Monah 2: Oj, izdaleka.
Žena: Sigurno ste gladni? Uđite u kuću, baš je vrijeme za ručak. (Ulazeći zajedno s monasima u kuću) Josipe, hodočasnici iz daleka su došli k nama.
Muž: Gost u kući, Bog u kući. Sjednite za stol.
Žena: Pridrži maloga, da im naspem juhe.

Monasi započinju jesti, ali monah 2. se ubrzo zamisli. Pogledavši prvo na ženu i drugi put na Josipa, zaboravlja na ručak.

Monah 1: Brate, jedi! Juha je baš fina.
Monah 2: A, da, da.

Poslije ručka, zahvaljuju im, pozdravljaju se i nastavljaju svoj put. Za koji trenutak, monah 2. se zaustavlja i zamišljeno govori:

Monah 2: Znaš, brate, mislim da sam već našao ovo mjesto gdje se nebo susreće sa zemljom. Vidio si kakva je ljubav u ovoj obitelji?
Monah 1: Ali, brate, takva sreća nije za nas. Bog je za nas odabrao drugačiji put. Hajde, brate, ne možemo gubiti vrijeme.

Scena 4
Idući dalje, ugledaju poljoprivrednika koji započinje posao u polju. Poljoprivrednik ih još ne primjećuje. Gledajući u nebo, pravi veliki znak križa i s radošću se prihvaća posla.
Monasi prilaze k njemu.

Monah 1: Dobri čovječe, možda ti znaš gdje se nebo susreće sa zemljom?
Poljoprivrednik: Takve stvari... Znam samo da sam sretan. Polje mi je urodilo plodom. Bog mi daje blagoslov, neka hvaljeno bude Njegovo ime.
Monah 1: Brate, ostanimo ovdje. Možda se baš ovdje nebo susreće sa zemljom. Vidiš kako je ovaj čovjek sretan?
Monah 2: Ne, mi moramo ići dalje.

Scena 5
Pripovjedač: I tako su išli kroz svijet, podržavajući u duhu jedan drugoga. Doživjeli su mnoge opasnosti s kojima se povezuje putovanje kroz svijet, iskusili su različite kušnje, koje odvlače čovjeka od cilja.
Na kraju su ispred sebe ugledali velika vrata. Obujmila ih je predivna toplina.

Monah 1: Da, to su ta vrata o kojima smo čitali.
Monah 2: Napokon, našli smo to što smo tako dugo tražili!

Pripovjedač: Pokucali su na vrata i sa drhtavim srcem vidjeli da su otvorena. Uhvatili su za kvaku i povukli vrata k sebi. I što su ugledali?! Stari drveni križ, koji im je bio jako poznat. Osvrnuli su se naokolo i otkrili da je to njihova samostanska ćelija. Pogledali su jedan na drugoga i shvatili da se kraljevstvo Božje započinje na zemlji, u mjestu koje je Bog odredio za nas.