Kornjačin rođendan
Osobe: Kornjača, Medvjed, Mačka, Žirafa, Lav, Divlji Zec, Slon, Miš, Pripovjedač
Scena 1
PRIPOVJEDAČ: Daleko u šumi, pod velikim kamenom živjela je jedna Kornjača. Još je bila mlada i veselila se svakoj zraci sunca, a kiša je za nju bila najljepša muzika na svijetu. Došao je dan, kada je Kornjača slavila svoj rođendan. Čim se probudila, sjetila se toga.
KORNJAČA: Danas je moj sto četrdeset i šesti rođendan! Baš dobro što je danas tako lijep dan. Baš me zanima tko će se sjetiti mog rođendana? Možda čak dobijem i neki poklon? Najviše bi me obradovalo kada bi dobio list salate sa tri kapljice rose!
Scena 2
Netko kuca na vrata. Ulazi medvjed.
MEDVJED: Draga Kornjačo, došao sam ti čestitati. Ovo je poklon za tebe!
Daje Kornjači bačvicu, na kojoj je velikim slovima napisano "med".
KORNJAČA (nesigurno): O, puno ti hvala, Medo!
MEDVJED: To je moj najbolji i najukusniji med, jedi u slast.
KORNJAČA: I jako je sladak, ne?
MEDVJED: Pa da, najslađi! (Za trenutak). Ja sada idem.
KORNJAČA: Do viđenja! (Nakon odlaska Medvjeda). Taj Medo je jako dobar, ali zar on ne zna da kornjače ne jedu med? Da mi je barem umjesto te cijele bačve donio samo jedan list salate sa tri kapljice rose.
Scena 3
Ponovo se začulo kucanje na vratima. Ulazi Mačka, držeći nešto iza leđa.
KORNJAČA: Tko je tamo?
MAČKA: Miauu! To sam ja, Kornjačo. Od jutra sam o tebi mislila. Pa, imaš danas rođendan! A sada zatvori oči... (Polako izvlači iza leđa kutiju mlijeka)... Ispruži šape... (Sa poštovanjem stavlja kutiju Kornjači na dlanove). Evo!
Kornjača otvara oči.
KORNJAČA (bez oduševljenja): O, mlijeko!
MAČKA: Da, pravo, svježe mlijeko.
KORNJAČA: I ti ga jako voliš, ne?
MAČKA: Tko ne bi volio tako dobro mlijeko!
KORNJAČA: No dobro. Hvala ti.
MAČKA: Trudio sam se. Pozdravljam te Kornjačo, ugodan dan!
KORNJAČA (Nakon Mačkina odlaska): Ali, što da radim s tim? Zar te zvijeri ne razumiju da je jedino što mi je potrebno samo jedan mali list sa tri...
Ušuti i čuje iza sebe korake i vidi iza sebe Žirafu.
Scena 4
ŽIRAFA (zadihano, držeći u visoko podignutoj ruci zelenu granu): Zdravo, Kornjačo, namjeravala sam doći ranije, ali sam se izgubila na putu. Htjela sam ti donijeti granu sa najvišeg drveta u našoj šumi. Izvoli, to je za tebe.
KORNJAČA (prima granu): Hvala ti! (Pokušava zagristi lišće, ali pokazuje se a je pretvrdo). Ne ide, baš lako!
ŽIRAFA (uznemireno): Što, nije dobro? Zar ti nije ukusno?
KORNJAČA: Pa, malo je tvrdo. Ostavit ću za kasnije.
ŽIRAFA: Sve najbolje. Sad već moram poći.
Odlazi.
KORNJAČA: I zbog čega se ona toliko trudila?
Scena 5
Dolazi Lav.
LAV: Povodom tvojih sto četrdeset i šest godina, dolazim ti izrazit čestitke. Ali, zbog čega si tako tužna?
KORNJAČA: Ja? Nisam... Možda malo. No, znaš, kod mene su bile životinje. Gledaj, svatko od njih je donio neki dar: med, mlijeko, zeleno lišće. A ja maštam samo o listu salate sa tri kapljice rose.
LAV: Baš na putu do tebe sam sreo Žirafu. Bila je tužna.
KORNJAČA: I ja sam to primijetila. Ne znam zašto.
LAV: Ne znaš? Možda je osjetila da nisi zadovoljna poklonom koji ti je donijela. Svaka od tih životinja se trudila dati ti ono što je za nju bilo najdraže. Treba gledati srcem i znati sa radošću primati ono što daje drugi.
KORNJAČA: Sada razumijem! Zaista, pa ovaj med mogu dati mravima, mlijekom počastiti Ježeka... (uzima vazu) A ovo lišće ću staviti u vazu. Gledaj, sada neće biti tako pusto u domu.
LAV (okrenuvši se iza sebe): Gle, netko trči k tebi!
Tiho odlazi.
Scena 6
ZEC (trčeći): Sto godina, sto godina!
KORNJAČA: Zečiću, ali ja sada imam sto četrdeset i šesti rođendan.
ZEC: Dvjesto godina, dvjesto godina! Kornjačo! A ovo je za tebe! Najukusnija, najsočnija, upravo iz vrta... Mrkvica!
Pruža mrkvu.
KORNJAČA: Kako je velika? To je za mene? To je stvarno krasan poklon.
ZEC: Ostaj zdravo, Kornjačo! Tristo godina, tristo godina!
Otrča.
KORNJAČA: Baš je dobar taj Zec!
Scena 7
Dolazi Slon. Držeći u rukama kantu, koja predstavlja surlu.
SLON (recitira): Danas je u šumi veliko uzbuđenje.
Kornjači čestita svako stvorenje.
Želim mnogo zdravlja, sreće i slobode
pa i da nikad ne ponestane... VODE!
Vodom polijeva Kornjaču po glavi.
KORNJAČA: H, H, Hvala ti, Slone!
SLON: Na zdravlje, Kornjačo. Zar nije ugodno iznenađenje?
KORNJAČA: I to kakvo!
SLON: Pozivam te na moj rođendan u srijedu! Mrači se, moja obitelj bi se mogla zabrinuti. Do skorog viđenja.
Maše surlom.
Scena 8
KORNJAČA: Do viđenja Slone! (Sretno se šeće po svojoj kući). Kako krasan današnji dan! Još nisam imala tako lijep rođendan. I te životinje, sve su tako drage. Sjetile su me se! No, idem sad spavati. Već sam imala tuširanje...
MIŠ (ide, gurajući pred sobom veliku kutiju): Ciu-ciu-ciu!
KORNJAČA: Mišiću, ti si? Uđi!
MIŠ: Kornjačo, ispričavam se što je tako kasno. Htio sam ti naći neki dobar poklon, da bih te obradovao, ali ništa nisam pronašao - samo to. Evo, pogledaj.
KORNJAČA (pogleda u kutiju): Mišiću, kako si znao!? (Izvlači iz kutije list salate). Listić salate! I kapljice rose na njemu! Jedan... dva... tri kapljice! Baš sam o tome sanjala!
MIŠ: Radujem se što ti se sviđa!
Kornjača i Miš, radosni, sjedaju na sredinu. Pripovjedač čita pjesmu.
PRIPOVJEDAČ:
Želiš ljubiti?
Daj to što voliš -
podijeli se onim što voliš
i ne štedi ono što ti treba!
Želiš ljubiti više?
Primi također,
baš ono što voli drugi -
trebaj ono,
što ti on želi dati!
Želiš biti ljubav?
Tada ništa ne daj,
ništa ne trebaj!
Ti budi primajući dar -
Kristom - Euharistijom...