UKRALI SU DIJETE ISUSA

(po priči Brune Ferrera)

 

 

 

Likovi: sakristan, figure u jaslicama (Marija, Josip, nekoliko pastira i žena na zdencu), župnik, tri žene, mladić, djevojka, skupina ljudi, mladi bračni par s djetetom, zvijezda, anđeo.

 

Događa se u malom gradiću, tjedan dana prije Božića. Svi su u žurbi. U crkvi je sakristan počeo praviti velike jaslice s gipsanim kipovima u prirodnoj veličini.

Na scenu su sakristan i ''figure'' u jaslicama. Sakristan ''vodi'' figure do mjesta gdje se nalaze jaslice.

 

SAKRISTAN: Još samo Dijete Isusa da stavim i mogu na miru otići kući.

 

Traži po ormaru, ali ne nalazi figuru malog Isusa i počne panično trčati po sceni i vikati.

 

SAKRISTAN: Ukrali su Dijete Isusa! Ukrali su ga! Vratite ga, odmah!

 

Nakon što je čuo galamu, stiže župnik.

 

ŽUPNIK: Ludi čovječe, što se toliko dereš? Kako ukrali Isusa? Da li si pogledao u ormar?

 

SAKRISTAN: Ma jesam, sve sam pogledao, nema ga nigdje.

 

ŽUPNIK: Pa kako? Još sinoć sam sve provjerio i sve su figure bile u ormaru. Kako ćemo imati jaslice bez Isusa?

 

Viku su čuli i ljudi pred crkvom. U ckrvu utrče dvije žene. I jedna drugoj govore, kao da su najpametnije na svijetu.

 

ŽENA 1: Ma sigurno ga je ukrala ona susjeda Mara. Čula sam da voli ''posuđivati'' stvari.

 

ŽENA 2: Hm, mogla bi ja provjeriti kod svoje svekrve. Nitko nije nevin!

 

Odu izvan scene.

 

Pojavljuje se siromašni mladić, koji je sam živio u blizini crkve. Čuo je galamu i odluči vidjeti što se događa. Dolazeći sretne jednu djevojku.

 

MLADIĆ: Zašto ovi toliko galame? Što se događa?

 

DJEVOJKA: Ukrali su ga?

 

MLADIĆ: Koga su ukrali?

 

DJEVOJKA: (sva uznemirena) Dijete su ukrali, nema ga!

 

MLADIĆ: Ma kakvo sad dijete? Netko oteo neko dijete iz naselja?

 

DJEVOJKA: Ma Dijete Isusa! Ne možemo imati jaslice bez njega!

 

MLADIĆ: (tužno spusti pogled) Da, ne može se.

 

Krebe da ode, ali nailazi na župnika.

 

MLADIĆ: Da li vam mogu pomoći tražiti Isusa?

 

Župnik još nije uspio ništa reči, kad dotrče žene i ''napadnu'' mladića.

 

ŽENA 1: (pokazuje prstom prema mladiću) On ga je ukrao! Sigurna sam! On je!

 

ŽENA 2: Da, on je! Sinoć sam ga vidjela kako hoda oko crkve!

 

MLADIĆ: (pomalo uplašeno) Ali samo sam se malo želio ugrijati u crkvi.

 

SAKRISTAN i ŽENE: (zajedno poviču) Držte lopova! Držte lopova!

 

Mladić im uspije pobjeći i sakrije se iza jedne stijene, dok se galama ne stiša. Kako je bio umoran zaspi.

Na sceni je mrak. Odjednom samo se osvijetli zvijezda, Zvijezda dolazi do mladića i budi ga.

 

ZVIJEZDA: Dječače, dječače. Probudi se! Pođi za mnom. Ljudi trebaju tvoju pomoć.

 

Mladić se trgne i ugleda sjajnu zvijezdu pred sobom. Sav zbunjen i još pospan, odluči pratiti zvijezdu. Nakon par dana hodanja, zvijezda ga dovede do jednog malog sela koje je bilo svo u ruševinama. Ljudi polupromrznuti su se uz vatru pokušavali se ugrijati.

 

MLADIĆ: Što se ovdje dogodilo?

 

ZVIJEZDA: Prije nekoliko dana, ovo selo je pogodio potres. Ali na svu sreću svi su preživjeli. A sada ih ima još i više.

 

MLADIĆ: Još i više? A kako?

 

No u tom trenutku, jedna žena se obrati mladiću.

 

ŽENA 3: Molim te pomozi mi da ove deke odnesem u onu kuću.

 

Mladić tek tada ugleda, među svim tim ruševinama, jedna kuća je ostala čitava. Okrebe se oko sebe, da pogleda gdje je zvijezda, no nje nije više bilo pored njega. Odjednom ta jedina čitava kuća osvijetli se čudesnom svjetlošću. Mladić uđe u kuću i ugleda mladu majku koja netom rodila malenog dječaka. Majka je u naručju držala svoje dijete i nježno ga promatrala. A pored nje je stajao njezin muž sa osmijehom na licu i hladnim pogledom u očima.

 

ŽENA 3: Što si se ukipio. Daj mi te deke. Treba ugrijati majku i dijete.

 

MLADIĆ: (poviče) Ovo je čudo!

 

ŽENA 3: Da, najljepše moguće čudo. U svoj nevolji, Bog se pobrine za trenutke sreće.

 

Mladić umoran, sjedne pored kuće i zaspi. Ujutro ga probudi dječji plač. Okrene se ka mladoj majci i reče.

 

MLADIĆ: Optužili su me da sam ukrao Dijete Isusa. (odlučno) Pa dobro, onda ću im ga sad i vrati.

 

Okrene se ka majci i ocu i reče im.

 

MLADIĆ: Molim vas pođite sa mnom u moj grad. Mladi roditelji bez premišljanja krenu za njim.

 

Badnjak je. Gradić je sav nekako tužan. Dijete Isus nije vračeno, u pitanju je večerašnja polnočka. Stiže mladić sa novim prijateljima, i ulaze u crkvu.

 

MLADIĆ: (majci) ''Posudi'' mi svoje dijete.

 

Žena mu da dijete u naručje. Polako je prilazio ka jaslicama, a ljudi u crkvi su ga s nevjericom promatrali. Mladić dođe do jaslica i na mjesto gdje je trebao biti Isus, stavi dijete. Ljudi nisu mogli ništa reči, samo su gledali u njega. U to stiže jedna od žena koja ga je optužila za krađu.

 

ŽENA 2: To je neka šala?!

 

Odjednom uz čudan zvuk, nešto između pucanja i tihog crkvenog zvonjenja. Jaka svijetlost osvijetli jaslice i pojavi se anđeo sa zvijezdom iznad jaslica. Okupljeni ljudi su najprije bili zaprepašteni, a zatim padnu na koljena. Samo mladić ostane stajati. Zavlada savršena tišina. Mladić započne svoju priču.

 

MLADIĆ: Bježeći od vašeg progona, vođen ovom zvijezdom (pokaže na zvijezdu), pronašao sam salo pod ruševinama. Samo je kuća, u kojoj se ovo dijete rodilo ostala je čitava. Kada sam zamolio roditelje ovoga dijeteta da pođe za mnom, ništa nisu pitali. I evo došli smo. Donio sav Dijete Isusa u liku ovoga malenog dječaćića, rođenog prije nekoliko dana, u najgorem mogućem okruženju. Donosim vam Božje čudo, jer njegovo rođenje je zaista to i bilo, kao i rođenje Isusa, u onoj hladnoj Betlehemskoj noći.

 

SAKRISTAN: (sav skrušen) Božić se ne sastoji od gipsanih figura, Božić smo svi mi. Misleći samo na sebe i svoje potrebe, zaboravljamo na ljepotu Božjega čuda koje čini svaki dan za nas. Zaboravljamo da smo mi jedno veliko Božje čudo, stvoreni na jegovu sliku.

 

ŽUPNIK: Ovo je noć kada nam je naš Otac pokazao da nas voli najviše na svijetu. Kada iz tame prelazimo u svijetlost.

 

ŽENA 1: Ponoć je prošla!

 

ŽENA 2: Zapjevajno svi zajedno ''Tihu noć''! Jer ovo je jedna prekrasna, čudesna tiha Božićna noć.

 

Svi glumci zajedno pjevaju, a priključuje im se i zbor. Nakon završetka pjesme svi zajedno poviću.

 

SVI: Sretan Božić!