POSLJEDNJI BOŽIĆ BAKE ANE

-djevojčica sjedi na stepenicama tužna i zamišljena, listajući nekakvu knjižicu, dolazi drugo dijete
PETRA: Što čekaš, idemo! (Sara ju ne čuje) Saro wake up!

SARA: Sorry, zamislila sam se. A kuda to idem?

PETRA: Zar si zaboravila, pa imamo probu za Božićnu predstavu.

SARA: A da, oprosti, evo sad ću.

PETRA: A što to imaš u ruci? Čekaj da vidim. To je onaj molitvenik bake Ane, što nam ga je dala poslije polnočke kod jaslica, prošle godine?

SARA: Upravo taj. Našla sam ga spremajući knjige i sjetila sam se te starice iz susjedstva. Kako su je svi izbjegavali, nisu željeli imati ništa s njom. Kako je živjela u onoj trošnoj kučici među svim tim kučerinama. A ona je samo bila usamljena jer je njena obitelj bila jako daleko.

PETRA: A nakon što je umrla, pronašli smo poruku da odlazi sa svojom nebeskom obitelji, svetom obitelji. A nas ostavlja da uvijek molimo za sve obitelji da se ne udalje jedni od drugih.

SARA: Da, sječaš se kako je to sve bilo?

PETRA: Ispričajmo i drugima kako je bilo lijepo provesti njezine zadnje dane, s njezinim pričama. Kako nam je prekrasno ispričala priču o prvom Božiću.

-djeca odlaze sa scene; na sceni trošni stolić na kojem je svijeća, starica sjedi za stolom, tužna razgovara sama sa sobom
BAKA: Božić dolazi, a svi zaboravljaju tebe Isuse. Kako si se rodio mali, slabašan u hladnoj štalici. Svima su na pameti skupi pokloni i ludo trošenje novaca. Zaboravljaju na svoje najdraže, svoju obitelj i međusobnu ljubav. Tako su i mene moji davno zaboravili. Ne znam da li su živi. Nitko već godinama ni razglednicu da pošalje. Možda su zaboravili pisati kraj silnih mobitela i kompjutera. Ljudi više ni ne znaju kako drugi izgledaju, sve je zamjenila tamo neka tehnika. Kuda je ovaj ludi svijet otišao! A ja bi još samo jednom htjela vidjeti lica svoje djece. Tko zna gdje su oni sada.

-čuje se kucanje na vratima
BAKA: Tko li to kuca? Prerano je za poštara. (polako se diže i ide ka vratima i otvara ih)

DJECA: Hvaljen Isus i Marija stara bako. Mi smo došle vidjeti da li vam možemo kako pomoći.

BAKA: Pomoći? Ali kako meni pomoći draga dječica?

PETRA: Dogovorili smo se na vjeronauku da ćemo ovog Božića napraviti neko dobro djelo.

SARA: Sjetili smo se da vi živite u susjedstvu i da vam nitko ne dolazi, da ste sami.

BAKA: Ah, tako se moralo dogoditi, ništa ja tu ne mogu promijeniti. Ali kako mi vi možete pomoći?

PETRA: Pa, možemo vam otići platiti račune, kupiti nešto, pomoći u kući.

SARA: Ili možemo samo razgovarati s vama. Sigurno imate kakvih lijepih priča. Svaka baka ih ima.

BAKA: E tu ste u pravu. Znala sam nekada svojoj djeci pričati kada su bili mali. Mislila sam da ću ih jednog dana pričati svojim unucima, ali oni su tako daleko, u bijelom svijetu, ne znam ni kako izgledaju.

PETRA: Znate što, zamislite da smo mi vaši unuci i pričajte nama.

SARA: Da, mi obožavamo priče, a mama i tata nikad nemaju vremena. Skroz su zauzeti.

BAKA: U redu, ispričat ću vam priču koja se zaista dogodila, a bila je najdraža mojoj djeci. Posebno sam im pričala svake godine na Badnjak. Najljepša priča na svijetu

-na sceni jaslice, a baka priča priču

BAKA: Bog je već dugo gledao kako se ljudi svađaju, čine zla djela, nema ljubavi, obitelji se ne vole. I onda je odlučio svoga Sina učiniti čovjekom, poslati ga u ovaj zbrkani svijet u obliku malenoga djeteta, mami i tati.

PETRA: Anđela je poslao Mariji s radosnom vijesti.

SARA: A i Josipu da se ne boji biti Isusov tata-

-baka pogladi djecu po kosi i nastavlja priču, a na sceni radnja prati njezine riječi

BAKA: Josip je morao u Betlehem na popis stanovništva, pa tako i Marija s njim. I u to se Mariji navrši vrijeme da rodi, treba brzo naći neki topli kutak u ovoj hladnoj noći.

JOSIP: Izdrži Marijo još malo. Sigurno ima kakva slobodna soba. (kuca na prva vrata) Domaćine pomozi. Žena će mi roditi, treba mi samo malo mjesta, da se sakrijemo od ove hladnoće.

DOMAĆIN: Odlazite odavdje, nema tu mjesta za vas. Što je ostajala trudna kada nemate gdje biti!

MARIJA: Josipe, neću moći još dugo.

JOSIP: Evo, naći ćemo nešto, sigurno ima dobrih ljudi.

BAKA: I tako su oni odlazili od kuće do kuće, ali ih nitko ne htjede primiti. No to sve je čuo jedan pastir, koji se grijao uz vatru.

PASTIR: Nemam kuće, već samo malu štalicu sa volom i magaretom. No ima puno slame i neće vam biti hladno.

JOSIP: Hvala ti dobri čovječe. Ovo djetešce je jako požurilo da nas sve pozdravi. Marijo hajdemo.

BAKA: Uđoše oni tako u štalicu. I ne prođe dugo kada se začuje... (čuje se dječji plač) Djetešce se rodilo iako je sve bilo protiv njih i zima i ljudi. Ali Bog nije dopustio da njegov Sin ne siđe u obitelj, rodi se od žene i da čovjeku sina. A onda se nešto čudesno dogodilo. Anđeo je došao s visina i svima objavio radosnu vijest.

ANĐEO: (dotrči) Slava Bogu na visini, a mir svima vama, ljudima dobre volje na nizini tu. (budi uspavale pastire) Pastiri dragi, snove sad pustite, jer rodio vam se spas svijeta. Onaj koji će otkupiti sve vaše grijehe. Poklonite se največem među kraljevima, najmanjem među najmanjima.

BAKA: Pastiri su se poklonili malenom djetetu, darovavši mu ono najvrednije što su imali, svoju ljubav. A onda jarka svjetlost se pojavila. Zvijezda je vodila trojicu mudraca, koje ni zli kralj nije pokolebao. Poklonivši se malenom Kralju darovaše zlato, smirnu i tamjan. I svi znamo što je dalje bilo.

PETRA: Prelijepa priča.

SARA: Da, šti bih dala da sam tamo bila i sve vidjela.

-zazvoni Petri mobitel, javlja se

PETRA: Da, mama. Sad ćemo doći kući. Nemoraš se derati, nismo dangubile. Evo nas odmah.

SARA: Mama opet živčani? A rekle smo joj gdje idemo.

BAKA: Odite da vam se roditelji ne ljute.

PETRA: Vratit ćemo se.

BAKA: Da li želite sa mnom večeras na polnočku?

SARA: Mi bi rado, ali mama i tata nam ne daju. Kažu da je prekasno i da je velika gužva.

BAKA: Oni ne idu?

PETRA: Ne, kažu imaju je i na tv-u, ali ne sječam se da su je ikad gledali. Obično svaki ode u drugu sobu i gleda nešto svoje na tv-u.

-cure odlaze i stižu kući, mama ljuta stavlja večeru na stol, tata bijesno razgovara o poslu na mobitel

MAMA: Gdje ste do sada? Kukate da nikad ne jedemo kao obitelj, a vas nema.

PETRA: Mama, oprosti. Znam da malo kasnimo. Ali rekle smo ti gdje idemo. Kod susjede Ane. Ispričala nam je prelijepu priču o prvom Božiću.

TATA: Dobro kako god. Idemo jesti. Umirem od gladi.

PETRA: Mama, tata, a zašto nebi večeras zajedno otišli na polnočku. Kao obitelj.

TATA: Pa šta je tebi, u toliku gužvu, pucaju petarde i svi se guraju.

SARA: Ma tata, više nitko ne baca petarde, samo glupi klici koji ne znaju da je to opasno.

MAMA: Znaš Ivane, mogli bi ove godine otići svi zajedno kao obitelj. Cure su već velike.

PETRA: Da tata. Vani je prekrasno, snijeg pada, lijepo ćemo prošetati do crkve. Sa svima pjevati lijepe Božićne pjesme i pokloniti se malenom Isusu, kao pastiri i kraljevi prije puno godina.

SARA: A kao poklone ćemo mu darovati sami sebe.

TATA: U redu, večerajte, pa se spremite i idemo. Slažem se sa svima vama.

-polnočka je završila obitelj dolazi ispred jaslica, koje je isto kao iz priče, pred jaslicama baka Ana se moli, u ruci drži molitvenik

BAKA: Došle ste. A vidim da ste i nekoga dovele.

PETRA: Da to su naši mama i tata.

MAMA: Susjeda Ana, sretan vam i blagoslovljen Božić!

BAKA: I vama dobri ljudi.

TATA: Djeco, idemo već je kasno.

SARA: Evo odmah tata, samo da se još pomolimo.

MAMA: U redu, pričekat ćemo vas ispred crkve.

-mama i tata odu, djeca ostaju sama s bakom Anom

BAKA: Vidite draga dječice da Bog čini čuda. Rekle ste mi da vam roditelji nikad nisu išli na polnočku, a evo vas svi zajedno.

PETRA: Samo smo ih zamolile, bilo je tako lako.

BAKA: Imam nešto za vas. (pruža im stari molitvenik) Ovo je bio moj prvi molitvenik koji sam dobila od svoje bake za prvu pričest. U njemu ima puno lijepih molitvica i pjesama. A ima jedna prekrasna molitva za obitelj. Molite ju kad god vam bude teško i vjerujte im ima puno snage u njoj.

SARA: Hvala vam puno i sretan vam Božić! Vidimo se.

BAKA: Zbogom dječice!

-djeca odlaze, baka ostaje sama na sceni sa jaslicama

BAKA: Ja sam svoje na zemlji napravila, vratila sam jednu obitelj na pravi put, kad već nisam uspjela svoju. Isuse, Marijo Josipe, spremna sam poći s vama ka svome Ocu, povedite me.

-Marija noseći u naručju Isusa i Josip uhvate baku za ruku i povedu je sa sobom