Mali princ
MALI PRINC
Prema izvorniku: Antoine de Saint-Exupery (LE PETIT PRINCE)
Dramaturg: Jasna Horvat
__________
MALI PRINC
Prije dizanja zavjese izlazi dijete-pripovjedač s riječima:
“Bio jednom jedan Mali Princ i živio na jednoj planeti tek nešto malo većoj od njega sama, a bio mu je potreban prijatelj...”
I čin
Četvoro djece vraća se u sumrak s teškim školskim torbama.
Mirta: “Dosta mi je škole, a posebno matematike. Toliko želim tu četvorku iz množenja! Čini mi se kako bih za nju sve dala.”
Zrinka: “Ma, trojka ili četvorka, baš me briga... Bitno je ono što Ti je na glavi,... Zamisli da mi je kosa ljubičasta, bila bih u svim osnovnim školama glavna. Pozivali bi me na priredbe kao zvijezdu, možda bih čak i na televiziji nešto otpjevala!
Ivan: “Vi djevojčice, samo neke gluposti želite! A koliko se ja mučim? Znate li kako već od proljeća vježbam evo ovu nogu (pokazuje na desnu nogu) – dižem utege, trčim oko igrališta i navečer i ujutro, ne bih li bio “najbrža noga Slavonije i Baranje”, ali, uzalud! Još uvijek sjedim na stolcu za rezerve... “
Zastane, i podrugljivo podvikne u smjeru Iskrice.
Ivan: “Vidite nju! Sva je važna! Ti valjda ništa ne želiš?”
Iskrica: “Želim, želim...Ali, moja želja je drugačija! Vaše želje se tako lako mogu ostvariti.”
Zrinka: “Tebi je lako biti glavna zvijezda svih škola, ili pjevačica? Oooooo, jako si mi skromna?”
Iskrica bez riječi na sve to odmahuje.
Mirta: “Što bi htjela? Peticu iz svega?” (Obraća se publici: “Djeco, pomozite nam otkriti koja je to tajna želja.” Počinje skandiranje: ŽELJA! ŽELJA! ŽELJA!)”
Iskrica: “No, dobro, reći ću vam iako se bojim vašeg podsmijeha. Moja je želja upoznati Malog Princa. Do sada sam saznala puno toga o velikim kraljevima, hrabrim osvajačima, gusarima, princezama, balerinama, kontesama i groficama, ali, meni je najveća želja saznati postoji li negdje na ovome svijetu – na zemlji, ili, možda, negdje na nebu dječak koji je dovoljno velik da ga zovu Princ i dovoljno malen da bi se htio družiti sa mnom, i istodobno me uputiti u to što znači kraljevati.”
Mjesec: “Ohoho, poslušajte to! Vi, tako veliki, ne znate postoji li Mali Princ koji bi volio imati prijatelja? Ohoho, ja znam to!”
Djeca žamore začuđeno.
Mirta: “Što to Mjesec priča?”
Zrinka: “Hoće li nam otkriti sve do kraja?”
Iskrica: “Mjeseče, iz koje države je? Na kojemu ga kontinentu možemo pronaći?”
Mjesec: “Država? Kontinent? Prave ste neznalice! Ja sam gospodar Neba, Zvijezda i Planeta, a ne političar! Mali Princ je s Asteroida B 612.”
Djeca: “Asteroid B 612? Što je to? Novi tip aviona?”
Gospodin Oblak Munjomlat: “Dobar dan, ja sam Oblak Munjomlat. Kako živim gore, na visokoj nozi - ja sve znam, ja sve znam... Ponekad svijet krasim svojim bijelim oblinama, a ponekad ga strašim munjama i gromovima. Astroid B 612, to vam jamčim, najnovija je video-igra...”
Prekida ga Gospođica Namiguša-Zvjezdica (sva ukrašena i treperava, izgleda kao božićno drvce) .
Gospođica Namiguša-Zvjezdica: “Dakle, svašta! Nisam li i ja možda neka video-igra?
Astroidi su moji rođaci. Neki su od mene veći, a neki manji. Astroid B 612 je rodna planeta Maloga Princa jedva veća od obične kuće ovih zemljana. Na njoj su dva živa vulkana na kojima on priprema doručak, i jedan ugasli vulkan.”
Mjesec: “Da, da, to sam baš htio reći. Mali Princ je svakoga dana čistio svoje vulkane.”
Prekida ga oblak.
Gospodin Oblak Munjomlat: “Čistiti? Vulkane? Zar te poslove ne rade mame? Ili, možda, čistači?”
Gospođica Namiguša-Zvjezdica: “Ti baš ništa ne znaš o astroidima! Astroid Malog Princa je toliko malen da na njemu nije bilo nikoga osim Princa, jedne Ruže, i izdanaka baobaba.”
Slika planete.
Gospodin Oblak Munjomlat: “Pa zašto ta “baba” onda nije uređivala planetu?”
Svi u glasu: “Baba?”
Mjesec: “Baobab je ogromno drvo koje bi zakrčilo cijeli Astroid kada bi naraslo u svoj svojoj veličini.”
Slika planete pune baobaba.
Gospodin Oblak Munjomlat: “Dobro, dobro, ali Ruža je mogla nešto pospremiti i sama. Na primjer, ako moja gospođa Oblak, ne napravi ručak i ne pospremi cijelu kuću, ja joj odmah uputim kao upozorenje tri do četiri munje, a zatim i pokoji grom!”
Čuju se gromovi, zasijevaju munje, a djeca u glas viknu: “Uaaaaa.........”
Na sceni se pojavljuje Mali Princ, pod rukom držeći kutiju. U pozadini, do kraja predstave, ostaje maketa njegovo astroida.
Mali Princ: “Moja Ruža je prekrasan cvijet. Došla je u obliku sjemenke. Svakoga dana sam je zalijevao. Zajedno smo gledali odlaske Gospođice Sunčice. Znate li, Gospođice Sunčice kako ste nam jednoga dana otišli 43 puta? 43 puta sam se rastajao s Vama, a moja Ruža je uvijek bila uz mene. Mirisom je obavijala planetu, a ja se tome nisam znao radovati...”
Ruža (progovara s planete): “Svakoga dana si me zalijevao, pokrivao me staklenim zvonom i štitio od vjetra i gusjenica,.... Ja te volim. Ja sam kriva što o tome nisi ništa znao. Nastoj biti sretan...”
Mali Princ: “Sada je ništa ne štiti od vjetra. Niti od gusjenica.”
Ruža: “Nisam baš toliko prehlađena...Dobro će mi doći svježi noćni zrak. Ja sam cvijet.”
Mali Princ: “A životinje...”
Ruža: “Moram podnijeti dvije, tri gusjenice ako želim upoznati leptire. Čini se kako su leptiri vrlo lijepi. Tko će me inače posjetiti? Ti ćeš biti daleko. A velikih se životinja ne bojim. Imam i ja kandže, svoje trnje.”
Mali Princ ostaje u sjeni, ili odlazi iza pozornice..
Gospođica Sunčica: “Jednoga jutra, tek što sam obasjala tu malu planetu, Princ je odlučio otići.”
Oblak i djeca uglas : “Kako? Kako?”
Gospodin Oblak Munjomlat: “Putuje se, probajmo se prisjetiti: heliii-kopterima, brooo-dovima, vlaaa-kovima, baaa-lonima, aaaa-vionima, autooo-mobilima, autooo-busima, raketama, ...?”
Gospođica Namiguša-Zvjezdica: “Za svoj bijeg iskoristio je jednu seobu divljih ptica”
(lutke na prutu koje predstavljaju princa i ptice u letu)
“Na prvoj planeti koju je posjetio živio je Kralj.”
Gospođica Namiguša-Zvjezdica ostaje u polumraku scene. Mali Princ prilazi Kralju.
Kralj poviče (sjedio je odjeven u purpur i hermelin na vrlo jednostavnom ali ipak veličanstvenom postolju. Cijela planeta je zakrčena kraljevim plaštom.): “- Ah, evo jednog podanika! Približi se kako bith Te bolje osmotrio!”
Mali Princ se premjesti s noge na nogu, a zatim zijevne (ne uspijeva se približiti Kralju zbog njegovog plašta koji se nalazi svuda unaokolo).
Kralj: “Nedopustivo! Zabranjujem Ti zijevanje! Ili, još bolje, naređujem Ti zijevanje!”
Mali Princ učini kretnju kojom bi sjeo.
Kralj: “Naređujem Ti - sjedni! Naređujem Ti – slušaj me! Ja sam ovdje apsolutni vladar!”
Mali Princ: “Kralju, kada imate toliku moć, ... želio bih vidjeti zalazak Sunca. Učinite mi to zadovoljstvo. Naredite Suncu neka zađe!”
Kralj: “Imat ćeš svoj zalazak Sunca. Zahtijevat ću ga, ali kada za to budu bili povoljni uvjeti, a to će biti oko Vijesti u 8 sati navečer. Vidjet ćeš kako će me Sunce lijepo poslušati...”
Mali Princ: “Ali, Sunce će tada zaći i ovako i onako! ... Nemam više što raditi ovdje. Tu je dosadno. Odlazim!”
Kralj: “Nemoj otići. Imenovat ću Te ministrom, sucem, ili bi radije bio general?
(vidjevši da Mali Princ odlazi, dovikuje mu) ... Imenujem Te svojim poslanikom!!!
Čuješ? Poslanikom!!!”
Mali Princ (za sebe, gledalištu): “ODRASLI SU VRLO ČUDNI!!! Čini se kako jedino znaju ponavljati: SLUŠAJ ME, SLUŠAJ ME, a sami ne čuju djecu!”
Gospođica Namiguša-Zvjezdica: “Mali Princ se uputio prema sljedećoj planeti. Na njoj je živio Uobraženko.”
Uobraženko: “Al’ sam divan, al’ sam krasan!!! Ah! Ah!.... Evo mi jednog obožavatelja!”
Mali Princ: “Dobar dan! Imate smiješan šešir!”
Uobraženko: “Služi mi kako bih odzdravljao dok mi kliču kada mi se dive (žonglira šeširom)! Ti mi se doista diviš?”
Mali Princ: “Što znači diviti se?”
Uobraženko: “Diviti se znači priznati kako sam ja najljepši, najbolje odjeven, najbogatiji i najpametniji čovjek na cijeloj ovoj planeti.”
Mali Princ: “Ali, ti si sam na ovoj planeti! No, ako će Te to učiniti sretnim, dobro, divim Ti se! (odmahuje rukom, i odlazi. Govori za sebe, gledalištu: “ODRASLI SU ZAISTA ČUDNI!)”
Gospođica Namiguša-Zvjezdica: “Na trećoj planeti koju je posjetio Mali Princ živio je Pijanac.” (Pijanac crvenog nosa sjedi šutke pred gomilom praznih i gomilom punih boca)
Mali Princ: “Što Ti tu radiš?”
Pijanac (turobno): “Pijem.”
Mali Princ: “Zašto piješ?”
Pijanac: “Kako bih zaboravio.”
Mali Princ: “Što bi zaboravio?”
Pijanac: “Zaboravio bih kako se stidim.”
Mali Princ: “Čega se stidiš?”
Pijanac: “Stidim se što pijem!”
Mali Princ (zbunjeno): “Ali, Ti piješ zato što se stidiš što piješ! Djeca za takve odgovore dobivaju jedinice u školi! (odmahuje rukom, i odlazi. Govori za sebe, gledalištu: “ODRASLI SU ZAISTA JAKO, JAKO ČUDNI!)”
Gospođica Namiguša-Zvjezdica: “Mali Princ, se nadao, kako će možda na četvrtoj planeti pronaći prijatelja. Tamo je živio Poslovni čovjek.”
Poslovni čovjek piše ne dižući glavu ni pri dolasku Malog Princa.
Mali Princ: “Dobar dan.. Ugasila Vam se cigareta.”