LIKOVI: siromašna obitelj (mama, djeca Luka i Tena), bogata obitelj (mama, tata, djeca Marko i Petra), doktorica

 

Scena skomna. Jedan trošni stolić, drvena stolica. Na stolu svijeća, i na malom tanjuriću proklijala pšenica; pribor za izradu lutke (od starih čarapa i slično). Nekoliko je dana prije Badnjaka. Dolazi žena, trudna, uskoro treba roditi. Dobro obučena kao da je jako hladno. Nosi šibice i pali svijeću. U drugoj ruci drži list papira, pismo. Sjeda na stolicu, stavlja pismo na stol i uzima staru čarapu i pravi glavu za lutku.

 

MAMA1: (pogleda u pismo) Zar ćemo i ovaj Božić dočekati bez tebe Ivane. Kakvi su to ljudi kada čovjeku ne dopuštaju da bude sa svojom obitelji za Božić, da možemo zajedno otići na polnočku i sa svojom djecom pjevati božićne pjesme. Kada si rekao da ideš u Njemačku raditi, mislili smo oboje da će biti bolje i za nas i za našu djecu. Ali...

 

Čuje se dječja vika. Utrčavaju dječak i djevojčica.

 

TENA: Mama, mama kada tata dolazi?

 

LUKA: Da, mama. Rekao je da će biti ovdje za Božić i da će nam donijeti puno (širi ruke kao da pokazuje koliko) poklona, i čokolade i novi autić, i Teni onu lutku što jako želi.

 

TENA: Da mama, gdje je on? Da li je autobus već stigao?

 

MAMA1: Može malo tiše, probudit ćete bebu. (stavlja ruku na stomak i nasmiješi se djeci, ali osmijeh brzo nestaje sa lica, nelagodno joj je što mora lagati djeci. Ustaje sa stolice, i dolazi do djece te ih zagrli.) Vidjeli ste da već danima pada snijeg. A tamo gdje tata radi je još gore, snijeg je toliko napadao, da autobus ne može proći. Tata nam je poslao pismo da će doći ćim budu očistili ceste, evo čak i on i njegovi prijatelji pomažu čistiti.

 

LUKA: Kao ona djeca u filmu ''Vlak u snijegu''?

 

MAMA1: (nasmije se od srca) E upravo tako, samo što oni čiste lopatama, a ne kao u filmu sa kartonima.

 

TENA: Joj onda bi im se smrzle ruke. (svi se nasmiju)

 

LUKA: Ali kako ćemo onda dobiti poklone?

 

MAMA1: A vi bi baš htjeli neki poklon? (upita ih mirnim glasom, ali srce joj se kida) Zar su važni pokloni?

 

TENA: Pa, ne znam. Lijepo je dobiti nešto za Božić, ali (razmišlja) ima i ljepših stvari od poklona.

 

LUKA: (malo uvrijeđeno) Što je ljepše nego kada dobiješ nešto?

 

TENA: Pa kada smo ovdje s mamom, kada idemo na polnočku i pjevamo s drugom djecom. Kada budemo svima pokazali koliko volimo malog Isusa i kako jedva čekamo da dođe.

 

MAMA1: Teno u pravu si. Ali što kažete da idemo na spavanje, već je kasno i dosta je hladno. Ujutro imate školu i trebate se odmoriti.

 

LUKA: A dobro, idemo spavati. Hajmo seko.

Mama ih poljubi i poželi laku noć. Ostaje sama na sceni, tužna.

 

MAMA1: (tužnim glasom) Kako da im priuštim lijepi Božić, kada im nemam za napraviti ni svećani ručak. (podiže oči prema gore) Gospodine, neka bude volja Tvoja.

 

Odlazi sa scene. Stol i stolica se stavlja sa strane. Na scenu dolazi bračni par, po odječi vidljivo dobro stojeći, sa dvoje djece. Nose hrpu vrečica iz trgovine.

 

 

MARKO: Kako mi je onaj trgovac digao živac. Proda onom tipu zadnji Iphone. I što ću ja sad dobiti za Božić. Petra ti si bar svoj dobila.

 

PETRA: Da, dobila, ali plave boje, nije bilo roza. Pa tip u trgovini je rekao da će onaj koji si htio doći preksutra, a ovaj koji ja hoću roza, neće više dobivati. (uvrijeđeno) Nije pošteno, ti dobiješ sve što želiš uvijek.

 

MARKO: Da, da puste priče. Sada moram čekati novo polugodište da svima pokažem novi mobitel. A rekao sam ekipi da ću im sutra pokazati ga. Nije pošteno.

 

Tata, razgovara na mobitel, a mama ostavlja vrečice.

 

TATA: Jesam vam svima rekao da na Badnjak radite kao da je normalna dan. Ma kakva obitelj, dosta mi je obitelji, ovi moji se samo deru. Ne zanima me što ti djeca očekuju da s njima kitiš bor. Ovo je moja zadnja. Ili radiš ili otkaz. (završi razgovor) Ovi radnici nisu normalni, samo bi neke povlastice, a tko će raditi, još su htjeli i Božićnicu. Ma da nebi. Onda ne bih mogao s vama na skijanje.

 

MAMA2: Pa zar moramo svake godine na skijanje i to u Švicarsku? I onda se još tamo rasipamo novcima, a mogli bi ih nekako korisnije iskoristiti.

 

TATA: Ma šta ima korisnije od skijanja, odmorim se i s vama sam.

 

MAMA2: S nama si?! Prvi dan kada dođemo odeš sa onim svojim prijateljima tko zna gdje. Koji kao i ti ostave svoje žene i djecu da sami ''uživaju''.

 

TATA: Ma dosta o tome. Moja je riječ zadnja! Idemo na skijanje i gotovo!

 

MAMA2: (sarkastično) Da dragi.

 

MARKO: Tata, Lukin tata radi u tvojoj firmi u Njemačkoj zar ne?

 

TATA: Da, zašto?

 

MARKO: Ma Luka mi je jučer rekao da im je tata pisao da ne može doći kući za Božić jer su ceste zatrpane snijegom. A ti si se jučer vratio od tamo bez problema. Zar ga nisi mogao povesti sa sobom.

TATA: Jesi ti normalan?! Da vozikam tamo neke radnike. A u ostalom, nema snijega, već sam im svima rekao da moraju ostati gore jer je strani kupac naručio prije Nove Godine robu. Netko to mora napraviti.

 

MAMA2: Petre, ti nisi normalan! Zbog tamo nekih novaca, ti čovjeku nisi dopustio da dođe kući za Božić, da bude sa svojom obitelji. Sad mi je stvarno dosta. Idem spavati.

 

PETRA: Mama, idemo s tobom. Znaš da Luka i Tena izgleda neće dobiti poklone ovaj Božić. Svi pričaju da nemaju novaca, da nisu ni račune platili.

 

MAMA2: Nešto se mora napraviti po tome pitanju.

 

Odlaze svi sa scene. Vrača se mama siromašne obitelji. Šeta po sceni, vidi se na njoj da joj nije dobro.

 

MAMA1: (drži ruku na stomaku) Dijete drago. Zar si moralo toliko požuriti? Kako da odem sada do bolnice?

 

Luka se probudi i vidio mamu u bolovima.

 

LUKA: Mama, što je?

 

MAMA1: Mislim da ćete za koji sat dobiti sestricu.

 

LUKA: Kako ćeš u bolnicu? Čekaj, znam. Vraćam se odmah.

 

Otrči van, mama za njim krene.

 

MAMA1: Luka, čekaj.

 

Luka lupa na vrata prijatelju Marku. Otvara markova mama.

 

MAMA2: Luka što se dogodilo?

 

LUKA: (zadihan) Mama, mislim da će roditi.

 

MAMA2: Uđi, idem nazvati hitnu. (odlazi i vraća se za minutu) Ceste su zakrčene, ne može se hitna probiti. Ali nazvala sam svoju prijateljicu, doktoricu koja u blizini stanuje. Stiže.

 

Dolazi doktorica.

 

DOKTORICA: Idemo odmah. Luka, kako ti je mama?

 

LUKA: Jako ju boli, mada mi nije htjela reči, vidjeo sam na njoj.

 

DOKTORICA: Idemo brzo. Sanja, ideš s njama? Imat ćemo jednu božićnu bebicu ove noći.

 

Doktorica, mama2 i Luka odlaze. Vrača se mama1, sjedi na stolici. Dolaze Doktorica, mama2 i dječak.

 

DOKTORICA: Marija, idemo u sobu, da legnes. Ne stignemo u bolnicu, a ni hitna se ne može probiti.

 

U međuvremenu se i Tena probudila.

 

TENA: (pospano) Luka što se događa?

 

LUKA: Pst, mama će roditi.

 

TENA: (iznenađeno) Zar već?

 

Ostaju na sceni. Vrača se mama2.

 

MAMA2: Imate prekrasnu seku. Pitala je mama kako želite da se zove?

 

LUKA i TENA: (uglas) Glorija!

 

TENA: Časna je pričala da su anđeli kada se mali Isus rodio pjevali gloria, pa neka se i naša seka tako zove.

 

MAMA2: Već je jutro djeco. Budite uz mamu, dok se ne vrati. Dođem za par sati.

 

Prošlo je neko vrijeme, vraća se mama2 sa svojom djecom. Nose bor, pune vrečice.

 

LUKA: Petra što je to?

 

PETRA: Pst, dođite, idemo okititi bor. I staviti poklone, a naša mama će skuhati ručak.

 

TENA: Ali kako kada nemamo struje.

 

MARKO: Imate, sve je sređeno. I da, zvao je vaš tata, stiže sutra avionom, moj tata je zamolio svog prijatelja da ode po njega.

 

PETRA: I idete vas dvoje s nama na polnočku večeras, a naša mama će paziti na Gloriju i vašu mamu.

 

Izlazi mama1 sa bebom u naručju. Tena i Luka dotrčavaju k njoj. Ona ih ljubi, a oni bebu.

 

TENA: Mama, mama tata sutra dolazi. Vidi imamo i bor, a teta Sanja će napravit nešto fino za jesti.

 

MAMA1: (pogladi ju po glavi) Znam srećo. Gospodin je uslišao moje molitve i ovoga Božića je poslao nam najbolje svoje anđele.

 

SVI ZAJEDNO: Sretan Božić!

 

(pjevaju pjesmu ''Radujte se narodi'')