PUSTINJAK I DUŠE NESRETNIKA
-izlazi pripovjedač i govori
PRIPOVJEDAČ: Neki pustinjak putovao je nepreglednim prostranstvima razmišljajući o svom svršetku i o tome kako će se u onaj, posljednji dan susresti s Isusom, pravednim sucem. Pred njim se odjednom stvorila velika uvala, a na dnu uvale vidio je mnoštva ljudskih likova. Lica im nije mogao prepoznati, ali promatrao ih je kako poput sjena koje se kreću po zidu, promiću u polutami. Svi ti ljudi sjene, hodali su gore-dolje i nešto tražili. Vidjelo se da im je to što traže važno i da bez njega ne mogu.
-dok pripovjedač govori, izlazi pustinjak na scenu, hoda i gestama pokazuje da razmišlja; odjednom zastane, uplašeno i pred sobom vidi skupinu sjena, koje kreću se micati po sceni, hodajući gore-dolje, kao da nešto traže
-pripovjedač se začuđeno zapita
PUSTINJAK: Što li to tako tjeskobno traže?
-kada pustinjak krene sa rečenicom, sjene stanu i stave dlanove na čelo kao da se žele nečega sjetiti, ali ne mogu; pustinjak krene prema njima, ali sjene žurno nastave hodati, dolazeći oko pustinjaka i sve ga više okružujući, izazivajući u njemu osjećaj straha, te gestama pokazuje da ga počinju plašiti
-dvije sjene otvaraju usta, pokušavajući nešto reči, ali to nikako ne uspijevaju, te na granici očaja počinju jaukati i čupati kosu
PUSTINJAK: Ljudi Božji! U ime neba, molim vas da mi kažete tko ste i što vas to muči?
SJENA 1: Mi smo nekad bili što ste vi živi sada. Naše vrijeme na zemlji je isteklo. Izgubili smo tjelesni lik, pokopan je u zemlju kako to biva svim smrtnicima.
SJENA 2: Došli smo pred Božji sud gdje nam je postavljeno zadnje i odlučujuće pitanje, trebamo se sjetiti i izgovoriti Ime u kojem se svi ljudi spasavaju. Tko to uspije, odlazi u vječni život.
SJENA 3: Tko ne položi ovaj ispit, odlazi u mjesto muka. Nama je dano vrijeme da se sjetimo, ali to sada nije lako. Užasno trpimo zbog toga.
PUSTINJAK: (poviče) Pa ja znam to Ime!
-kada to poviče, sjene se okupiše oko njega, sa nadom u svoje spasenje
PUSTINJAK: U knjizi života (pokazuje na Bibliju u svojoj ruci) piše „I nije dano ljudima drugo ime doli ime Gospodina našega Isusa Krista po kojem će svi što vjeruju i ispovijedaju to ime biti spašeni. Tko, dakle Isusa prizna Gospodinom, spašen je!“
-sjene se trude da čuju što pustinjak govori, ali koliko god to željeli nisu uspjele čuti što pustinjak skroz ponavlja
PUSTINJAK: Isus, Isus, Isus...
-nakon što je pustinjak već skoro promukao, reče sjena
SJENA 4: Nama su za zemaljkog života govorili o tom imenu, osobito dok smo bili djeca. Mi smo ga tada i izgovarali, ali kada smoodrasli zaboravili smo ga i pošli svijim putevima.
SJENA 5: Bilo nam je važnije naći posao, dobro zarađivati, poći na zabave i druge životne radosti, nego li zazivati to ime. Sada nas ove muke pročišćuju dok to opet ne mognemo izgovoriti i ne pođemo u vječnu radost blaženika.
PRIPOVJEDAČ: Mi imamo još vremena. Poznamo dobro Ime Isusovo. Njemu ostanimo vjerni svaki dan da ga se na kraju svih dana lako prisjetimo i nađemo spasenje koje nam je u njemu dano.