PRILIKA ANĐELA
igrokaz
Antonija Vucić

1.PRIZOR

( Dnevni boravak. Klara sjedi u naslonjaču i sluša glazbu na mp-3 playeru. Roditelji odijevaju kapute i spremaju se za Polnoćku.)
MAMA: Klara, dušo, zar ne ideš na Polnoćku?
KLARA ( skida slušalice s ušiju): Ha?
MAMA ( nestrpljivo ): Kažem, ideš li na Polnoćku?
KLARA: Majko, ne želim ići.
TATA: Kako to? Pa dosad si uvijek išla.
KLARA ( zavrće očima): Pa zar ne mislite da pravo vrijeme za promjene?
TATA: Da, i ja mislim da je vrijeme da kreneš na misu. Otkad si u onom društvu( duboko uzdahne )…
KLARA ( ignorira očevu izjavu ): Tata, Božić je vrijeme radosti. Vrijeme kad bi svi trebali bar na trenutak zaboraviti svoje probleme i biti sretni. A ja sam sretna u svome društvu. A tebi to predstavlja problem. A probleme bar u vrijeme Božićne radosti treba zaboraviti. ( Ustaje i uzima knjigu iz matematike )
TATA: Da, ali to društvo je zaslužno za tvoju jedinicu iz matematike na ovom polugodištu.
KLARA: Nitko osim one profesorice nije kriv za  moju lošu ocjenu. Ona mi nije htjela dati priliku. ( Otac zausti kao da nešto hoće reći ali Klara žustro nastavi predosjećajući poraz ako ne kaže više ništa. ) Ali nema veze. I to ću zaboraviti. Božić je. Zato sam odlučila naučiti tu matematiku bolje od ikoga. Počevši od danas. I onda ću imat izvrsne rezultate na ispravku!
( Uz lažni osmijeh uspije podvaliti priču. Sjeda u naslonjač. Majka duboko uzdahne i odgurne oca koji je pokušao protestirati. Onda i on shvati njen pogled i odustane.)
MAMA: U redu. Ako misliš da je vrijeme za promjene, kreni od te matematike. I onda budi najbolji učenik. A nakon toga ćeš opet počet ići na misu. I to si valjda planirala u duhu božićnih promjena ( pogleda muža, on se nasmiješi, Klara oklijevajući zausti ).
KLARA: Da… Naravno da jesam. Promijenit ću svoj život totalno.
TATA: U redu onda. Nećemo te više mučiti. Vidimo se …. Sutra. ( Okrene se majci.) Ajme koja šteta što ne mogu ostat kući i rješavat' zadatke iz matematike!
MAMA (nasmije se i progovori ): Da, stvarno! A tako bi rado rješavala zadatke iz matematike!
KLARA( složi zbunjenu facu, nakesi se i vikne ): Da stvarno! Ali pripremit ću vam ja par zadataka za poslije mise da vidimo jesu li legende o vašem znanju samo lovačke priče ili istina!
TATA(okrene se): Klara! (Okrene se.) Sretno s vježbanjem! I čuvaj se.
KLARA: A što mi se može dogoditi uopće? Slučajno se ubosti šestarom? (Smije se.)
TATA: Ne znam. Samo se čuvaj.
KLARA: I ja tebe volim, tata. ( Odlaze. ) Uf… Hvala Bogu više! ( Ustaje s naslonjača, uzima telefon i sjeda natrag .) Ajme meni više! Mislila sam da nikad neće otići na tu misu!...A e… Kao da nisu odavno bili pa moraju opet…Ma e… Nego, što, gdje, kako, Što ste se dogovorili?... Aha, već si se spremila. ( Uzima daljinski upravljač i pali televizor. ) A ja? Čekaj! Serija! Ajme, ostat ću u kući, pogledat ću seriju do kraja! … Aha, aj, aj, budite vi tamo, doći ću ja kad završi. E može! Aj vidimo se! ( Poklopi  i odloži slušalicu sa strane, pokušava se namjestiti i onda izvuče iza sebe knjigu iz matematike i baci je negdje. Počinje gledati TV i zaspe. )

2.PRIZOR

( Raj nebeski. Zbor malih anđela sa malim krilima uvježbava koreografiju za ples pred jaslicama. Pjevaju pjesmu 'Betlehemska sveta noć'. Ali im nedostaje jedan član koji ima glavnu plesnu ulogu. Pokraj njih dva velika anđela s velikim krilima obavljaju posljednje pripreme za dolazak malog Isusa. Proizvode snijeg – stiropor, i  prosipaju zvijezde po nebu. Pjesma se bliži kraju i voditelj zbora primjećuje da nedostaje jedan anđeo. U posljednjem stihu odlučuje prekinuti probu, kad ugleda tog anđela kako bjesomučno pokušava stići na posljednju točku u koreografiji. Anđeo upada među njih i pjesma uspješno završava. Anđeo se od njih razlikuje po tome što je on veliki anđeo, ali još uvijek s malim krilima.)
VODITELJ ZBORA: (bijesno) Opet kasniš?! Do kad ću ja ovo podnositi???
ANĐEO(zbunjen i zadihan): Nisam, namjerno, stvarno. Anđelina mi nije uključila budilicu. Nije kako se čini, oprostite! VODITELJ ZBORA: A kako mi se to čini??? Kasniš po petstoti put ove godine, a zbor imamo jednom tjedno, pa ti računaj!
ANĐEO ( češka se po glavi i otvara usta kao da pokušava zbrojiti ): Hm… Meni se činilo kao da je bilo manje proba…
VODITELJ ZBORA: Naravno da je bilo manje proba! Ovo je bila samo hiperbola. Hiperbola! Hiper – bola! Da stižeš na vrijeme ne bi bilo potrebe da učiš što znači taj pojam!
ANĐEO ( slegne ramenima, mrtvo hladno nastavi ): Pa dobro, onda se neću previše truditi da zapamtim.
VODITELJ ZBORA ( razbjesni se, ali onda duboko udahne i prozbori ): Božić bijeli, koncertna formacija. ( Zbor počinje pjevati. Anđeo se nasloni na zid i zaspe. Počne glasno hrkati. Izbaci voditelja zbora iz takta.) ANĐELKO!!!!! Što za Boga miloga ti radiš? ( Anđeo se snažno prene iz sna i primijeti voditeljev bijes.) E sad mi je dosta! DOSTA! Jesi čuo? Ideš u Božji ured smjesta!
ANĐEO: Ali…
V. Z.: Nema ali… ako ja ne mogu utjecati nikako na tebe, Bog će. On bar ima tu moć!
ANĐEO: Ali ne opet k njemu!
V. Z.: Ne zanima me! Svaku probu zabušavaš, radiš probleme, uništavaš koncentraciju, kasniš, a da ne govorim o izgovorima koji se mogu čuti samo od osobe kao što si ti! Nije ni čudo da još uvijek nisi dobio velika krila! ( Anđeo pogne glavu ) Što čekaš??? Odlazi!
( Anđeo odlazi s pozornice. Voditelj gleda prema prestrašenim anđelčićima i pokaže prstom na jednog.)
V.Z.: TI! Ti ćeš voditi koreografiju u prvoj pjesmi. Sad. Napravite formaciju.
( Anđeli se poslože. Započinje Betlehemska sveta noć s drugim anđelom u glavnoj ulozi. Za to vrijeme se iza njih priprema pozornica za treći prizor. Veliki anđeli se i dalje ne miču s mjesta.)
( Na pozornici su natpisi 'Rajska čekaonica' I 'Božji ured'. Kraj božjeg ureda je radni stol zatrpan papirima. Za stolom sjedi Bog i nešto glasno mrmlja. Anđeo ulazi, Bog ga ne primjećuje. Sjeda u čekaonicu. Polako se približava da čuje što Bog govori.)
BOG: Stopa dobrih djela…u padu. Količina osobnih molitvi…opada! (anđeo se odmiče i počinje govoriti za sebe.)
ANĐEO: Ljut je. A to nije dobro. Ne. Niti malo... Kako ću sad tek dobiti velika krila!?! Uz njegov bijes i moje nepodopštine…(rastuži se) A ja sam jedini veliki anđeo koji još nije dobio velika krila i još k tome sam u zboru malih anđela. Svi me gledaju! To će jako ugroziti moju reputaciju. A i kad bih imao velika krila, sigurno se ne bi ponašao 'jeko nezrelo' kako kaže onaj voditelj zbora! Da to ću tražiti! I to odmah! Da se mogu večeras pridružiti anđelima koji posjećuju jaslice! ( polako se opet približava uredu kad se odjednom začuje)
BOG: Stopa ljudi na krivom putu najviša do sad?!? ( Bog ustaje ) Što nema više nijedna dobra duša na ovom svijetu??? (ljutito se počne osvrtat po pozornici i šetat, ali ne primijeti Anđela koji se sakrio kad je začuo njegov glas. Odjednom se anđeo poklizne i Bog začuje šum. Približi se zvuku, a Anđeo pokuša pobjeći, ali se Bog u taj trenutak okrene i ugleda ga ) O vidi ti tko je to k meni došao? ( anđeo se ukopa na mjestu) Dugo te nisam vidio! Koliko je prošlo? ( naglo promijeni raspoloženje, a anđeo se okrene) Od prošle probe malog zbora??? Zar se opet pokvarila neka budilica?
ANĐEO: NE! Anđelina je nije uopće uključila! ( Bog se nasmije)
BOG: (blago) Nije ga uključila, kažeš? 
ANĐEO: (kima glavom)
BOG: Morat ću ja kaznit tu Anđelinu, zbog nje si zakasnio na probu zbora. A sigurno joj nije prvi put. Da… dobit će zasluženu kaznu (nastavi ljutito) za taj tvoj propust!!! (Anđeo padne na pod i počne puzati unatrag) Kako si ti pomislio da bi ikad mogao biti dobar anđeo sa velikim krilima, ako se ne počneš jednom brinuti za sebe i izvršavati svoje obaveze na vrijeme!??
ANĐEO: Ali ja…
BOG: Ti?? Što ti?? Opet ti! Sigurno imaš neku ludu ideju koja bi te izvukla iz ove pretpostavljam neugodne situacije, jer ti netko utjecajan napokon govori što te ide??? Hoćeš li mi ti doći i spasiti svijet od gubitka vjernika u jednu noć!?!
ANĐEO: (pokunjeno pogleda prema mjestu gdje su anđeli sad donosili i zvijezdu repaticu) Ali samo želim priliku…
BOG: (shvati u što Anđeo gleda i smiluje se nad nestaškom. Okrene se od njega i krene prema svom stolu, počne kopati po velikoj hrpi papira. Izvuče jedan i nasmije se, pa se vrati kod Anđela koji je ustao i polako odlazio.) Anđele!
(anđeo se okrene i usiljeno nasmiješi.)
ANĐEO: Mislim da sam shvatio sve što ste željeli reći… Detalji neće biti potrebni.(okrene se i počne odlaziti)
BOG: Anđele, ovo ću ti reći samo jedan put, za to ti je bolje da se okreneš. ( anđeo se okrene) Ovo je tvoja prilika.(pokaže papir, a anđeo se ozari od sreće) Ako ovo ne shvatiš ozbiljno, ostat ćeš zauvijek veliki anđeo s malim krilima!
ANĐEO: (skače od sreće, vrišti, veseli se, zagrli Gospodina i onda naglo ustukne, Bog se nasmije) Hvala, hvala! Puno!
BOG: E sad slušaj! Zadatak ti je vratiti ovu dušu na pravi put! Ne bi trebalo biti teško, ali s obzirom da je ovo tvoj prvi zadatak na zemlji, moram napomenuti da samo rijetki slučajevi imaju ovakvu priliku, nisam siguran hoće li to biti lagan posao… Otići ćeš na zemlju preodjeven u čovjeka. Moraš ostaviti što bolji dojam, jer ako ne uspiješ, izgubit će se i ono malo savjesti što joj je ostalo i krenuti će potpuno krivim putem, što će na kraju krajeva zbog tuge povući i njene roditelj. To znači da imaš samo jednu šansu da to uspiješ. Nemoj to slučajno prokockat!
ANĐEO: (ushićeno) Neću! Nema šanse! Obećavam da ću dati sve od sebe!
BOG: A kad to uspiješ, dobiti ćeš velika krila! A to nije sve! Imat ćeš iznimnu čast biti prvi od anđela koji će se pokloniti malom Isusu u jaslicama. Što bi tebi onda trebalo značiti, da moraš zadatak ispuniti do ponoć! (anđeo se zbuni)
ANĐEO: U redu. Krećem.
BOG: A ne! Još nešto! ( Bog se vrati u ured i počne prekopavati veliku vreću. Prvo izvuče hrpu beskorisnih stvari, a i onda par komada odjeće. Uzme i vrati se anđelu, koji je cijelo vrijeme provirivao iza božjih leđa) Izvoli, ovo će ti biti potrebno da se uklopiš!
ANĐEO: Hvala! ( uzme i otrči da ga Bog opet ne zaustavi )
BOG: (viče za njim) I pazi se! Nemoj da ti se nešto dogodi! Kad ispuniš zadatak anđeli će doći po tebe!
ANĐEO: Dobro!!! (viče iza pozornice)
BOG: (pogleda na sat) Ma uspjet će on to. (vrati se za stol i počne opet pregledavati statistike)

3.PRIZOR

(Na pozornici stoje dvije Klarine prijateljice i nešto razgovaraju. Konobar je za šankom. Klara ulazi u prostoriju. Trese snijeg s kaputa i ostavlja kaput sa strane. Naručuje alkoholno piće i pridružuje se svojim prijateljima. U pozadini glazba. )
PRIJATELJICA 1: Stigla si, konačno!
KLARA: A evo, napokon više. Čekala sam da oni dosadnjakovići odu.
PRIJATELJICA 1: Aha. Opet su mudrovali nešto?
KLARA: Ma standardno... Kako to više ne ideš na misu, ne učiš, loše društvo blabla bla... i još mi je na kraju rekao da se pazim! Kao da mi se nešto loše može dogoditi.
PRIJATELJICA 2 (izvadi kutiju cigareta iz torbe): Hoćete? (sve uzmu po jednu cigaru i zapale. Ona ih vrati natrag u torbu)
KLARA: Al dobro. Glavno je da sam napokon izašla iz one jazbine više. Otkad sam pala onu matematiku, nisam pošteno izašla van. Bar da se napokon sad isplešem. Hajdemo! ( počinje neka glazba i one plešu. U klub ulazi Anđeo smiješno odjeven. Djevojke ga primijete i počnu se podrugljivo smijati. On odloži kaput sa strane. )
ANĐEO: Uf... ovo će biti duga noć...
( Glazba prestaje, djevojke se vraćaju kod šanka. Anđeo im se približava.)
ANĐEO: Klara?
KLARA ( okrene se i odmjeri anđela od glave do pete i podrugljivo se nasmije): A ti? Tko si ti? Što hoćeš???
ANĐEO (duboko uzdahne i krene samopouzdano): Došao sam ti pomoći.
KLARA: Pomoći? Ti meni? (Nasmije se) A tko uopće kaže da je meni pomoć potrebna?!?
ANĐEO: Pa da vidimo... Pušiš (uzima joj cigaretu), piješ(uzima joj čašu iz ruke), izbjegavaš mise, loše učiš, lažeš roditeljima, bježiš iz kuće... Da nastavim? (Klara je šokirana i bijesna.)
KLARA: Tko si ti? Kako znaš za to?!?
ANĐEO: Pa sve piše u tvojem dosjeu...
KLARA: Kakav dosje??? O čemu ti pričaš? Ja nemam nikakav dosje, ti si lud!
ANĐEO: Svi ljudi imaju svoj dosje i u njemu piše koliko je neka osoba dobra, a koliko je propusta napravila. A ti u zadnje vrijeme, samo produžuješ listu propusta.
KLARA: Ma ti si lud!!! Luđak! Tko god da bio, nisi sasvim svoj!? A i uostalom, tko si ti da se za mene brineš?! Dovoljno sam odrasla da se sama brinem za sebe! Pusti me na miru! (okrene se prema svojim prijateljicama koje su to slušale)
ANĐEO: Zapravo, svojim ponašanjem upravo dokazuješ suprotno! Samo dokazuješ da ni ti, ni tvoje društvo niste dovoljno zreli da bi se sami brinuli za sebe i ne padali pod ičiji utjecaj. A svi imate roditelje koji su jako zabrinuti za vaše ponašanje i pitaju se gdje su pogriješili i koji vas vole više od svega na svijetu!
PRIJATELJICA 1: Dobro, je l' dosta više za večeras?! Odlazi! Pusti nas na miru!
ANĐEO: U redu. Neću više nikoga mučiti. Odlazim. Klara, sigurno ne želiš ići sa mnom na Polnoćku?
PRIJATELJICA 1: Ma ne ide ona nikud s tobom!!! Odlazi više!!
PRIJATELJICA 2: Da! Je l' tako Klara?
KLARA (oklijeva):  Da... Tako je.....Odlazi.
(Anđeo je tužno pogleda, pokupi kaput i odlazi. Počinje opet glazba.)
ANĐEO: Ne znaš ti što propuštaš...
PRIJATELJICA 1: Ajme, koji čudak!
KLARA: Da, stvarno.(gleda za njim)... Frik.

4.PRIZOR

( Anđeo stoji sam na pozornici. Sjedi na pločniku. Potišten je.)
ANĐEO: Ma bravo ja! (ironično) Ovo je bio uspjeh! Spasio sam čovječanstvo od zla! Jeeea! Bravo ja! Napokon dobijem pravu priliku i što: Propustim je! A zašto? Zato što sam glup! Nisam čak uspio ni porazgovarati s njom kako treba. A sad sam nadmašio i samog sebe. Nisam zaslužio ni ova mala krila koja imam! A pitam se tko je mene uopće postavi za anđela pripravnika! Trebali su znati da sam ja propali slučaj... Sad se više ne usudim pogledati Bogu u oči. I sad ona djevojčica! Više je neće nitko spasiti. Uništio sam je skroz... ( Anđeo zaplače, a s neba silazi zbor malih anđela i počne pjevat 'Malo sunca'. U pola pjesme na pozornicu dolazi Klara sa prijateljicom. Anđeli bježe s pozornice. )
PRIJATELJICA: A zašto ti sad moraš ići kući?
KLARA: Pa moji misle da vježbam matematiku, a sad će Polnoćka završiti, pa moram stići kući prije njih.
PRIJATELJICA: uh, hvala Bogu da se moji više ne brinu za mene. Sjećam se kako sam i ja prije bježala od kuće, da bi bila vani...
KLARA: Ali ovo nije bježanje...Oni ne znaju za ovo...
PRIJATELJICA: Ah, draga moja, zovi ti to kako hoćeš, ali tvoji starci misle da si ti doma...pa sad...
KLARA: Aj dobro... ne moraš me više pratiti. Idem sad.
PRIJATELJICA: Ajde Bok!
KLARA: Bok!
( Anđeo je i dalje sjedio tamo i nije primijetio Klaru, ali ona njega je i zaustavila se kraj njega.)
KLARA: Hej! Pa ti si onaj lik iz kluba! (Anđeo je samo pogleda.) Što radiš sam tu?
ANĐEO: Žalim nad tužnom sudbinom, čini mi se.
KLARA: Pa što ti je bilo?
ANĐEO: Ma ništa... Nisam ispunio svoj božićni zadatak...
KLARA (zbunjeno) : Kakav božićni zadatak???
ANĐEO: Ma... Trebao sam vratiti jednu dušu na pravi put... Ali ništa od toga očito...A ti? Nisi sa prijateljicama...
KLARA: Ma ja sam morala ići kući... ah ti starci...
ANĐEO: Pa lijepo su te pitali želiš li s njima na Polnoćku: Da si ih tad poslušala, sto posto sam uvjeren da se ne bi vraćala kući ovako kivna i ogorčena...
KLARA: A da? A kako bi to meni misa pomogla da se oraspoložim večeras?
ANĐEO: Pa zar rođenje malog Isusa za tebe nije sretna vijest?
KLARA: Pa je, ali on se svake godine  rađa, malo je i dosadio više...
ANĐEO: Dosadio? A tebi nije lijep osjećaj kad misa završi i svi čestitaju jedni drugima Božić?  Svi su sretni, grle se bez obzira znaju li se ili ne. I onda se sretna vraćaš kući sa svojom obitelji. A poslije toga božićno jutro, pa mirišu kolači...
KLARA (zamišljeno):  Pa je... Ali moje društvo ne ide u crkvu, sve se vrti oko izlazaka, cigareta, alkohola...A mojima se to nikako ne sviđa...zapravo i ne znaju za to...
ANĐEO: A kako bi im se i sviđalo, kad im kćer radi njih bježi od kuće, pije i puši, a sve otkad je u tom super društvu? Jasno da se imaju zašto ljutiti i brinuti...Stalo im je do tebe i žele ti najbolje u životu. (Klara slegne ramenima. ) Još imaš vremena da to promijeniš. Znaš, Božić je vrijeme promjena. (Klara se nasmiješi...anđeo počne pjevati Bog te ljubi...)
KLARA: Ipak idem na misu. Hvala ti! Sad sam se stvarno odlučila promijeniti. Ali bojim se da neću stići na Polnoćku.
ANĐEO: NE boj se, ima još dovoljno vremena...ali stići ćeš i roditelji će ti biti sretni zbog toga...
KLARA: U pravu si, idem. (Okrene se i potrči, zastane pa se okrene) A ona tvoja duša? Kako ćeš nju spasiti?
ANĐEO (osmjehne se) : Bez brige. Sve je već riješeno.
KLARA: U redu. Bog! I sretan Božić! (Dotrči i zagrli ga pa ode.)
(Anđeli siđu s neba i donesu mu velika krila. Počnu ga požurivati i hvaliti.)
ANĐELI: Uspio si! Bravo! Dobio si krila! A sad požuri! Idemo u jaslice, malom Isusu! (Anđeo pogleda krila, i pogleda nebo i kaže hvala)
Odlaze s pozornice. Na pozornicu se vrati Klara i vikne
KLARA: A čekaj! Gdje si? Nisam ga pitala kako se zove. (Slegne ramenima i opet ode.)

5.PRIZOR

(Klarin dnevni boravak. Klara se probudi u naslonjaču)
KLARA: Ajoooj koji čudan san!  A da ipak odem na Polnoćku...Otići ću...

6.PRIZOR

(Crkva. Zbor se penje na pozornicu i počinju pjevati ' Bijeli Božić') Klara dolazi na pozornicu. Roditelji je ugledaju i nasmiješe se. Ona ima mahne i nastavi se osvrtati. Roditelji priđu Klari.)
TATA: Ipak si došla.
KLARA: Da, možda je ova noć ipak važnija od moje matematike.
MAMA: Sretan Božić!
KLARA: Sretan Božić i vama! (Zagrle se i krenu kući. )

KRAJ