SVJETLO  NADE

 

(četiri djevojčica drži upaljenu  svijeću, dvoje odraslih govor tekst)

 

(Prva djevojčica istupi s upaljenom svijećom.)

Prva osoba: «Ovo svjetlo je znak povjerenja. Gori jer je lijepo što djeca,

roditelji i svi koji djecu odgajaju vjeruju jedni drugima.»

Druga osoba: «Nije istina! Znam jednu dijete koje stalno laže. Gdje je tu

povjerenje? Ugasi tu svijeću!» (djevojčica ugasi svijeću)

 

(Istupi druga djevojčica s upaljenom svijećom.)

Prva osoba:  «Ovo se svjetlo zove radost. Ono gori jer se često smijemo,

Igramo, pjevamo…»

Druga osoba: «Ništa, to svjetlo ne smije gorjeti. Zar ne čitate novine? Ne

gledate TV?… Glad, ratovi, terorizam, katastrofe… Ugasite to

svjetlo!» (Djevojčica svijeću.)

 

(Istupa treća djevojčica s upaljenom svijećom.)

Prva osoba: «Ovo je svjetlo mir. Ono gori jer je lijepo kad se svi ljudi vole.»

Druga osoba: «A gdje je taj mir? Reci, gdje je mir? Ja vidim samo svađe i rat.

Ugasi svjetlo! Ugasi ga!» (Djevojčica ugasi svijeću.)

 

(Istupa četvrta djevojčica s upaljenom svijećom.)

Prva osoba: «Ovo svjetlo je posljednje. Ono označava nadu. To svjetlo se ne smije

ugasiti. Mi se nadamo u promjenu na bolje – da će djeca biti umiljata,

da ćemo se svi moći radovati i smijati. Mi se nadamo da će jednom

svaki svakom pružiti ruku mira.»

Druga osoba: «Sve je to naivno. Što znači to slabo svjetlo prema tisuću tenkova,

prema tolikim raketama. Što znači to svjetlo prema tolikima koji

svijet  vode u zlo?»

Prva osoba: «Ipak, to se svjetlo ne smije ugasiti.»

Druga osoba: «Ali, ono je slabašno. Ugasi ga!»

Prva osoba: «Ne, to se svjetlo ne smije ugasiti!»

Druga osoba: «Mora!»

Prva osoba: «Ne! Nipošto i nikada! (Mala stanka).

Tko će spasiti to svjetlo?!

(Tom se svijećom upale svijeće na adventskom vijencu ili na oltaru.)