Prodavač stavlja natpis „Prodaju se psići „,.
Dolazi dječak, zastaje , gleda natpis : Dobar dan. Vi prodajete psiće ?
Prodavač : Dobar dan . Tako je. Ja prodajem psiće….
Dječak : A po kojoj cijeni ih prodajete ?
Prodavač : Od 300 do 400 kuna.
Dječak stavlja ruke u džep, izvlači neki sitniš : Imam 23 kune. Mogu li ih pogledati ?
Prodavač: Svi u trgovini su već rezervirani ili prodani. Ostao je još samo jedan.
Dječak : Mogu ga pogledati ?
Prodavač uzima psića : Eto, ostao je još ovaj. Ali njega ti ne bih preporučio. Znaš , ovaj psić ima problema sa nerazvijenom bedrenom kosti. On će zauvijek biti šepav. ….Ali ako se strpiš, idući tjedan će doći novo leglo, pa dođi po drugog psića.
Dječak : Ja upravo želim kupiti ovoga psića !
Prodavač : Ne, dječače, nije pametno kupiti tog psića…….Ako ga uistinu želiš , ja ću ti ga dati.
Dječak : Ne želim da mi ga date. Taj pas vrijedi kao i svi drugi psi i ja ću ga platiti po punoj cijeni. Evo, dati ću vam sada 23 kune sada i po 10 kuna svaki tjedan dok ga ne otplatim.
Prodavač( vrti glavom ): Zbilja ti nije pametno kupiti tog psića. On nikada neće moći trčati i skakati i igrati se s tobom kao drugi psi ….
Dječak se sagne, podigne nogavicu ( vidi se omotana noga, poduprta metalnom protezom ) , pogleda prodavača, potom publiku i reče : Pa ni ja sam ne trčim baš najbolje, a psiću će trebati netko tko ga razumije !
Prodavač : Što ti se dogodilo ?
Dječak : igrali smo nogomet. Lopta je poletjela visoko i padala van igrališta.Potrčao sam za loptom, nisam gledao i …..tada je naišao auto. Ni ja više nikada neću moći trčati i skakati, baš poput ovog psića. Zato ga želim kupiti i brinuti se o njemu . I puno ću ga voljeti, jer nitko ga ne razumije tako dobro kao ja……
Prodavač : Danas sam od malenog dječaka naučio veliku stvar. A vi ?
Naklone se.

Mirjana Porcio