Igrokaz prema poznatoj priči.
BLAGOSLOV STARCA
Likovi : tata Ivan , mama Sanja , sin Luka , djed.
Na sceni stol, stolice.
Dječak Luka crta nešto u svoj blok.
Dolazi Ivan, njegov otac s aktovkom u ruci . Vodi starca koji teško hoda . Luka iznenađeno vikne :“ Djede ! „ i potrči starcu u susret. Vodi ga do stolice, pomaže mu sjesti .
Ivan odlaže aktovku, sjeda na stolicu.
Luka :“ Djede, vidi što sam nacrtao . Djed uzima papir i pita „ Što si nacrtao ? „
Luka : „ Kuću u kojoj stanujem . „
Djed : „ A ima li ta tvoja kuća dimnjak ?“
Luka slegne ramenima : „ Ne znam . To je neboder. Nisam gledao jel ima dimnjak „
Djed : „ Važno je , Luka . Svaka kuća treba imati dimnjak . Znaš ......“
Na scenu izlazi Sanja .
Luka : „ Mama ! Vidi, došao je djed ! „
Sanja , namršteno : „ Dobar dan !“ Okrene se mužu : „ Ivane ?“
Ivan : „ Star je. Ne može više živjeti sam. Doveo sam ga k nama . „
Sanja : „ Ti se šališ ! Pa nije ova kuća starački dom. - Ne može živjeti s nama. Vodi ga u starački dom !“
Ivan : „ Ali Sanjice ! Za dom nam treba tri i po tisuće kuna.! -* zastane, pa nastavi :“- Znaš da nemamo novaca. Imam još osam rata za auto, pa otplata onih dionica , a spominješ mi i sušilicu za rublje....
Sanja : „ Ne znam što da kažem . Već sam od svega umorna . Idemo ručati . „
Svi prilaze stolu . Luka pomaže djedi do stola .
Glume da ručaju. Djedu drhti ruka , pipa , traži žlicu ,udara žlicom o tanjur , prosipa po sebi , po stolnjaku ....udari jače žlicom o tanjur, (.kao da se razbio ..)
Sanja skoči : „ Sad mi je dosta. Razbio je tanjur koji sam dobila od moje mame. Ne mogu ga više gledati. Izgubim tek dok ga gledam kako jede . Ne može više jesti za stolom . Neka sjedne tamo / pokazuje rukom na stolicu dalje od stola ./
„ I evo mu, neka jede iz ove zdjele !“ Ustaje i nosi starcu umjesto tanjura zdjelu. „ Šteta što nemamo drveni tanjur, njega ne bi mogao razbiti ! Omiriše ga i reče : „ Hm, kad se je samo zadnji puta okupao ?
Starac uzima zdjelu i duboko sagne glavu. Ramena mu se počinju tresti , tiho plače.
Sanja se vraća za stol : „ Nisam više ni gladna . „ Prekriži noge i gleda u prazno .
Ivan uzima i širi novine.
Luka uzima drvo (pripremljenu drvenu zdjelu ) , sjeda blizu djeda i kao pravi nešto.
Čuje se šum nervoznog listanja novina...Ivan ih odlaže i zagleda se u Luku.
„ Što to praviš ? „
Luka „ Veliku drvenu zdjelu „.
Sanja : „ Da ? To je nešto za školu ?“
Luka : „ Nije za školu. To je zdjela iz koje ćete ti i tata jesti kad ja budem velik , a vi stari kao djed „!
Sanja i Ivan se zgranuto pogledaju . Ustanu .
Potom Ivan priđe djedu , zagrli ga i reče : „ Oprosti , tata !
Luka nosi i predaje zdjelu mami.
Sanja : „ Bože, tako sam umorna. Vrijeme je prebrzo za mene...
Zaboravljem da ću i ja jednom ostarjeti i biti nemoćna poput ovog starca.
Kakva će biti moja starost, - ako već sada ne razmišljam i loš primjer dajem svom djetetu ?
Luka dodaje mikrofon djedu koji sjedeći čita „Blagoslov starca ..... „