CRNA OVCA
Božićna priča s pjevanjem za radost malenim
Sudjeluju: zbor pastira, stari pastir, mali pastir, mala pastirica, pripovjedač 1, pripovjedač 2, crno janje, Marija, Josip, zvijezde, anđeli, pastiri, buba mara
Na sceni je sadesne strane. Tri male stolice, vatra; što predstavlja kolibu pastira. Na sredini je prostor za štalicu, slama, jaslice za malog Isusa, na slami deka ili neki jastuk, na kojem će Marija sjediti.
Dva su pripovjedača. Na samom početku oboje dolazi na scenu, na sredinu i pričaju priču, izmjenjujući se.
PRIPOVJEDAČ 1: Ovo je jedna bijela bjelcata priča.
Najbjelila priča. Sve je bijelo.
Kao snijeg. Kao cijelo brdo snijega.
I još jedna bijela gruda.
PRIPOVJEDAČ 2: Ipak ovo je bijal priča, samo na početku.
Kasnije će se pojaviti malo crno crveno,
Pa opet jedno veliko bijelo
I zako ćemo sretno dočekati Božić.
Zbor započinje pjesmu, nadovezivajući se na početak priče. A pripovjedači još ostaju na sceni.
ZBOR (pjeva): Tek što nije započela
Jedna priča jako bijela
Bijela ovca bijelo janje
Bijela priča za sanjanje.
Pripovjedači nastavljaju uz prigodnu gestikulaciju, hodaju po sceni, ne stoje na jednom mjestu.
PRIPOVJEDAČ 1: Bijela priča za sanjanje.
U početku sve su ovce bile bijele.
Bijele kao mlijeko kojim su janjad dojile.
PRIPOVJEDAČ 2: A onda.
E tu je početak naše priče
Pa nek nam je bijelo ispričaju...
Pripovjedači odlaze sa scene (ostaju sa lijeve strane), a zbor pjeva.
ZBOR (pjeva): Pastirica, pastir mali
Kao i mi radoznali
Bijela ovca bijelo janje
Bijela priča za sanjanje.
Dolaze dvoje malih pastira, brat i sestra, pomalo pjevuše zajedno sa zborom, od dijela ''bijela priča za sanjanje''. Staju na sredinu i govore, prema publici.
PASTIRICA: Saznali smo moj brat i ja (pokazuje na svoga brata)
Da u ovom kraju živi
Pastir stari,
Sijeda glava.
Pa je sada zgoda prava
Mudrog starca k nama zvati.
I saznati
Sve po redu...
PASTIR: Pitat ćemo glavu sijedu
Koja pamti mnogo toga
Neka nam u ime Boga
I Božića
Sve ispriča.
Dolazi stari pastir pjevajuči.
STARI PASTIR (pjeva): Kako su divni putovi ovi
Kojima Bože vodiš svoje
Evo me, tu sam, upravi Bože
Kamo god želiš putove moje
Advent prođe i Božić stiže
Isuse dođi i budi bliže.
Od rana jutra pa sve do veče
Želim biti razlog nečije sreće.
Mali pastiri ga ugledaju i uhvate ga oboje za ruke i vode ka sredini scene.
PASTIRICA: Starče sijedi,
Uz nas sjedi, odmori se,
Stado malo poodavna je zasplao;
Tu uz vatru ogrij kosti. (pokazuje na dio gdje su stolice i vatra)
PASTIR: Daj pogosti, dragog gosta! (kaže svojoj sestri, pokazujući na tacnu na stolu, na tacni se nalazi jabuka, topli napitak, kruh, orasi...)
STARI PASTIR: Hvala djeco, već je dosta
Što me k sebi pozivate
A ne znate, čak ni ime
Od kuda sam, tko sam, kamo...
PASTIRICA: (prekida starca) Znamo, znamo,
A imena što se tiče
Bilo čijeg pa i tvoga
Mi primamo sve i uvijek
(raširi ruke i pokazuje na sve)
Sve u ime dragog Boga!
PASTIR: Čuli smo pjesmu
Ti brate reče,
Želiš biti razlog nečije sreće
Pa eto molbe, starino sijeda
Kažu da pamtiš od svoga djeda
Djedinog djeda i još dalje
Legendu bijelu u kojoj janje
Postalo crno.
PASTIRICA: (govori sa smješkom, kao u igri)
Bjelko nestaško, odjednom mali
Postao crnko
Kažu u štali.
PASTIR: (ozbiljnije nego sestra) Na Božić točno
Još dok je slavlje trajalo noćno
STARI PASTIR: Tako je točno.
Na Badnje veče
Pa neka bijela priča poteče...
Svi troje zapjevaju i kreću ka prostoru sa stolicama i sjednu.
SVI TROJE (zapjevaju): Došašće prođe, Božić sve bliže
Radost sa neba do srca stiže
Bogati mirom u ovo veče
Budimo razlog nečije sreće...
Pripovjedači nastavljaju s tekstom dok njih troje sjede oko vatre i griju se, a po gestama starine pastira vidi se da im kazuje staru legendu. Djeca slušaju, pitaju, uglavnom priča teče. Mali pastiri daju starom pastiru jabuku, čašu mlijeka, starac prihvaća i nastavlja pričati priču, pokazujući to gestama.
PRIPOVJEDAČ 1: U ono vrijeme, kad ovo novo vrijeme započe,
U onoj noći, širom se otvori nebo, zasjaji svjetlost odozgo
Obasja božanska svjetlost zanoćenu
Umornu, ispaćenu zemlju, usnuli Betlehem.
Na scenu izlaze pastiri stanovnici Betlehema, vidno umorni, pospani; sjedaju okolo po sceni i prave se da spavaju.
PRIPOVJEDAČ 2: U ono vrijeme, u onoj noći
Kao da su odjednom sve kumovske slame
Zaplamtjele na nebu,
Kao da se sva bjelina mliječnih staza razlila
Odozgo prema dolje,
Izlaze zvijezde i anđeli. Ako je moguće sa svijećama ili nekim malim svjetiljkama. Svi kreću ka štalici.
PRIPOVJEDAČ 1: Prema jednoj točki, usmjeriše svoje putanje
Sve zvijezde i sva sazviježđa,
Veliki i Mali medvjed, okrenuše se prema pećini,
Velika i mala kola nizbrdice
Otkotrljaše svoju svjetlost
Prema vratima betlehemske štale,
Izlazi Sjevernjača, zvijezda sjajnica od ostalih, dolazi do štalice. Kao i zvijezda Danica.
PRIPOVJEDAČ 2: Sjevernjača pogriješi te noći sjevernu stranu
I okrene se prema Betlehemu,
Danica, zvijezda zornica porani tu noć
U ponoć.
Betlehemska dolina posta bjelina,
Posta najljepša pelena
Spremna da primi, umota dijete
Isto poput svakog djeteta.
Štalica je potpuno osvjetljena- Pastiri se bude i vide neobično svjetlo. Ka štalici dolaze Josip i Marija. Marija u naručju drži Isusa. Sjeda pored jaslica i stavlja Isusa u jaslice, nježno ga gledajući i milujući, i kao da mu pjeva. Pastiri kreću prema štalici.
ZBOR PASTIRA: Širom se otvori nebo
Zasjaji svjetlost s visina
Sam bog je ljubio zemlju
Po Djevi šaljući sina.
Sa svojih mjesta se ustaju stari pastir i mali pastiri i dolaze ponovno na sredinu, gledajući i diveći se prizoru.
PASTIRICA: Divno, divno, što bi dalje
Gdje je mala ovca bila...
PASTIR: U svjetlu se izgubila?
Zalutala?
Bješe mala?
STARI PASTIR: Ne baš tako.
Sve polako.
Dakle, kad zasjala sva kotlina
Oko malog Betlehema,
Sva se jagnjad stadu stisla,
No janjeta jednog nema...
Stari pastir nastavlja, kao zboriti, gestikulirajući, vračaju se na svoje mjesto, a pripovjedači nastavljaju dalje.
PRIPOVJEDAČ 1: Malo bijelo janje uprav pred ponoć zadržalo se duže
Na izvoru i dok su ostali
Uspjeli doskakutati do stada kraj betlehemske štalice
Prije nego li je svjetlost zasvjetlila
Izgubljeno janje izgubi put.
Dok pripovjedači govore, pojavljuje se crno janje. Izgleda izgubljeno, tužno.
PRIPOVJEDAČ 2: Ne samo put.
Lutajući tamom, lijevo, desno,
Žarko je željelo povratak svojima
U daljini je opažalo svjetlo,
Ali tama je bila oko njega toliko jaka
Da mu nije uspjevalo pronaći put.
Dolazi janje do štalice, ugleda vesele anđele i pastire pred štalicom.
PRIPOVJEDAČ 1: Tek kada od radosti u svirale zasviraše pastiri,
Kad zapjevaše bijeli anđeli nad štalicom,
Kad zameketaše sve ovce i janjad
U čast novorođenog
Tek tada,
Slijedeći ove glasove,
Ove radosne zvukove
Potrči izgubljeno janje u pravcu odkuda dopiraše.
PRIPOVJEDAČ 2: I gle iz tame odjednom uleti u svjetlost.
Svjetlost ga zablješti, on oči stisnu
I zameketa radosno
Dozivajući svoje...
Janje se pbradova jer misli da je i njegova obitelj tu, kada su svi sretni. Pastiri polako odlaze iz štalice i ugledavši crno janje, počnu se čuditi, kakvo je to janje.
PRIPOVJEDAČ 1: Pastiri se upravo vraćahu iz štalice sa poklona malom Isusu.
Prolazeći mimo janjeta svak se pastir čudom u nj zagledao,
Slegnuo ramenom produživši dalje.
PRIPOVJEDAČ 2: Naišle i ovce. Pogledale,
glavom zaklimale, zameketale i prošle.
I ovnovi uznositi tek u hodu zagledaše,
nozdrvama frknuše i prođoše.
Tek psu bješe nešto neobično.
Na scenu se vračaju stari pastir i mali pastiri. Janje tužno sjedi pokraj štalice.
PASTIRICA: Priča sad postaje tužna, ružna
Čak ovo što se zbilo janjetu
Često se dogodi čovjeku...
PASTIR: Pastiri dakle ne prepoznaše svoje?
STARI PASTIR: Na žalost, ponekad i tako stvari stoje...
Sve su im ovce bile na broju,
Jedno je nedostajalo janje
Ali ne crne boje!!!
PASTIRICA: Nije li janje janje,
Pa makar crno bilo???
PASTIR: No što se dalje zbilo...
Stari pastir nastavlja kao zboriti, gestikulirajući, vračaju se nazad na svoje mjesto. Pripovjedači nastavljaju. Ovdje je dosta važno da oni svojim gestama dočaraju trenutnu radnju.
PRIPOVJEDAČ 1: Psiću svejedno-bijelo olo crno janje
Ako li je spremno za igranje.
Zalaja psić. Poskoći janje.
Potrča psić, zaskakuta janje.
Hok-skok, hok-skok čini psić,
Hop-cup-hop-cup skakuće janje i...
PRIPOVJEDAČ 2: Uskakuta janje u štalicu.
Muuuuuuuuu, zamuće uz jasle vol!
Što je to? Crna ovca? Usred svečanosti prave?
Srdito zaklima glavom mumljajući više za sebe:
Još sam nam trebaju crne krave...
PRIPOVJEDAČ 1: Janje do malog vjedra, punog vode doskoći,
Zagleda se u nj i...
Prvo zastane,
Od straha odskoči...
Zasuze mu oči.
Tek je sada spoznalo zašto se od njega glave okreću.
I pastiri! I rodbina!
PRIPOVJEDAČ 2: Čak i najobičnijem volu zasmetala njegova crnina.
Poletje janje prema Mariji. (ovdje janje dolazi do Marije)
Beee...beee...nisam ja toliko crn, (tužno)
Jesam crn, a nisam zao...
Ponovno na sceni mali pastiri i stari pastir.
PASTIRICA: Što Marija na to reče???
STARI PASTIR: Imalo je janje sreće
Jerbo tko se njoj utječe... (sve tiše, i vračaju se nazad na svoje mjesto, a nastavljaju pripovjedači)
PRIPOVJEDAČ 1: Kleknu Marija pokraj janjeta, pozove Josipa.
Diže Josip janje u naručaj,
Prinese janje jaslicama i gle:
Kako li se Isus nasmiješio!
Dok pripovjedači govore, Marija se ustaje, dolazi do janjeta, pomiluje ga po glavi i pokaže mu djete u jaslicama. Dolazi i Josip do njih.
PRIPOVJEDAČ 2: Ta zar nije poznato,
Da je upravo zbog zalutalih došao...
A kolike će bijele zalutati?
(song o CRNOJ OVCI)
ZBOR i SOLISTI: Ako imaš brate devedeset
Devedeset devet u svom stadu
Kad ti jedna odluta posrne
Ovu stotu nedaj da ukradu.
Tobož crna, ti ne sudi brate,
Toliko ih što se bijelim grade.
Izgubljenu Isus bi na rame,
On, svaku u dubinu znade.
Više vrijedi crna raskajana,
No ohola a sva u bjelini
Nije važno što je izvan crno,
Već je bijelo ipak u nutrini.
Krist jaganjac još je usred štale
Odabrao sebi najmilije,
Sirotane, slabe, crne, male-
Jer sud ljudski božjem ravan nije.
Stari pastir se polako diže sa stolice i nastavlja.
STARI PASTIR: Eto tako bijela priča kaže...
Mala pstirica mu upadne u riječ i zajedno s bratom nastavlja.
PASTIRICA: Bijela priča ima divnu poruku:
Ma koliko bili crni...
PASTIR: Po Josipu i Mariju... (pokazuje na Josipa i Mariju)
OBOJE: Vratimo se Isusu!
STARI PASTIR: I na kraju još dvije iskrica.
Zablistala jedna buba
Od sreće
To veče... (sve tiše i opet se vračaju nazad na svoje mjesto)
PRIPOVJEDAČ 1: Da. Te divne noći, kaže ova priča, dogodilo se i ovo.
Sjajila u štalici ivanjska krijesnica poviš Marijinog lica,
A njene sestrice sićušne krijesnice, cijelu štalu obasjale.
Dolazi buba mara, zbunjena dolazi do Marije.
Uto eto malene bube, crvene sa crnim točkicama.
Poput janjeta i ona bješe tu noć malo zalutala.
PRIPOVJEDAČ 2: Što više ime zaboravila od straha.
I na nju se sažalila Marija.
MARIJA: (nježno, milujući buba maru po glavi) Bit ćeš moj najljepši ures na mojoj haljini i zvat ćeš se...
JANJE: buba mara...buba...mara
PRIPOVJEDAČ 2: Ozari se Marijino lice, raznježi se i spusti nježno bubu
Malom sinu na uzglavlje. (Marija pokazuje buba mari da legne pored jaslica)
Čuju se mali pastiri.
OBOJE PASTIRA (govore narodnu brojalicu):
Buba maro...buba maro...
Pokaži mi put...
Pokaži mi put...
MARIJA: Neka bude od sada božja ovčica.
JOSIP: Ili božja ovčica ili božji volek, jer se vol narugao ovom malom biću.
PRIPOVJEDAČ 1: Eto zato ova draga bubica ima tri imena:
jedno joj je nadjenulo janje,
Jedno Marija, a treće Josip.
PASTIRICA: Tu je dakle priči kraj?
STARI PASTIR: Prekor svetog Josipa vol si srcu uze;
Modre krupne oči
Zacaklile suze.
Narod kao narod tu zgodu preuze
Pa i danas spominju te volovske suze... (sve tiše)
PRIPOVJEDAČ 2: Okrenu volić glavu prema jaslama, zaklima tužno njome,
A onda okrećući je prema Josipu i Mariji pruži
Listić meke travke što pronađe u jaslama.
Marija uzima listić.
PRIPOVJEDAČ 2: Uze listić Marija. Zamirisa u čas cijela štalica.
JOSIP: Od sada će ova trava biti božja plahtica.
PASTIR: A magarac, zar ga nije bilo
Gdje se ovo zbilo,
Zar njega skromnoga ta priča preskače...
Stari pastir vedrom gestom mao nastavlja pričati, a nastavlja pripovjedač.
PRIPOVJEDAČ 1: Ne, dapače. Magarac je mirno sačekao kraj,
a onda počeo radosno da njače:
i-a i-a i-ja i-ja...
Svi stadoše, a on Gospi pruži jedino što je imao,
čuperak trave.
I tako nasta gospina trava!
(završni song o Janjevu)
ZBOR i SOLISTI: Dubrovčani što njima doliči,
Učiniše to što oni znadu
Nadjenuše na slavu i diku
Betlehemsko ime malom gradu
Stog na kraju od nas ovdje sada,
Da bi bilo dobro i još bolje,
Sretan Božić svima dobre volje
Diljem svijeta iz Janje-vo grada!