-scena trgovina, na polici Božićni ukrasi, tiho svira pjesma ''Zvončići''; na scenu izlazi pripovjedač
PRIPOVJEDAČ: Vratih se jučer iz trgovine. Toliko se nešto čudno dogodilo da vam moram sve ispričati. Poslala me mama da odem kupiti joj namirnice za ručak; kad ono na samom ulazu čujem ja neku muziku. Nešto to meni poznato, ne mogu vjerovati svojim ušima...
-pripovjedač odlazi sa pozornice, muzika se jače čuje, izlazi dvoje djece na pozornicu
DIJETE 1: (zbunjeno) Da li ja to dobro čujem?! Jesam ja što prespavala, zar je već Božić?
DIJETE 2: Ma sve je u redu. Stavili Božićne artikle u prodaju, pa stvaraju ugođaj da ljudi bolje kupuj. Današnje vrijeme marketinga je nemilosrdno.
DIJETE 1: Jesu oni normalni? Ma kakav Božić? Pa tek su Svi Sveti prošli! Vani temperature ko usred proljeća, ni ne mislim na Božić još!
-dolazi prodavačica, ljuta što djeca samo gledaju, a ništa ne kupuju
PRODAVAČICA: Klinci, kupujete ili ne? Samo stvarate gužvu. Ako vas ova Božićna ljepota ne zanima, brišite!
DIJETE 1: Ma kakav Božić! Želimo ,alo uživati u jeseni, u pečenom kestenju, šuškanju lišća. Sve treba imati nekog reda!
PRODAVAČICA: Pa vani su već i okićeni borovi. Moramo slijediti svjetske trendove.
DIJETE 2: Gdje vani? Americi? Gdje slave vještice! Ma dajte molim vas. Ajmo onda još na Uskrs okititi bor, napraviti jaslice i biti mirni za cijelu godinu!
PRODAVAČICA: (ljutito) Ma samo se vi rugajte! (ode ljuta)
DIJETE 1: Ma pusti ih! Idemo mi na kesten pire. Treba ovu jesen iskoristi na najbolji mogući način.