Prispodoba o talentima
(Lk 19,11-27)
GOSPODAR: Šimune, dovedi mi moje sluge : Andriju, Jakova i Sefanija
ŠIMUN: Na zapovjed, gospodaru !
GOSPODAR pred slugama: Slušajte djeco, ja moram ići u Afriku i neće me biti jako dugo. Zato ću vam podjeliti sav svoj imetak na raspolaganje prema vašim sposobnostimana i kada se vratim da ste ih dobro upotrebili.
Andrija: Evo tebi pet talenata ti si me uvijek iznenađivao svojom spretnošću.
Jakove tebi dva talenta još si mlad i to će ti biti dovoljno za početak,
Sefanija ( vuće se lijeno do gospodara) : Tebi ću dati samo jedan.
PRIPOVJEDAČ: I tako je svatko dobio po svojoj sposobnosti.
GOSPODAR: (uzima kofer i odlazi na put)
PRIPOVJEDAČ: I gospodar otputova.
ANDRIJA: Juhuu, dobio sam od gospodara pet talenata. Kako da razveselim s tim svog gospodara kad se vrati. Znam, kupit ću još zemlje i traktor pa ću tu zemlju obrađivati da urodi još žita pa ću urod prodati i kupiti još koju kravu i hraniti blago i imati još i telaca i tako ću udvostručiti zaradu i bit ću veliki farmer i imati ranč. Da radovat će se tome moj gospodar. PRIPOVJEDAČ: I učini tako, upotrijebi ih i stekne drugih pet.
JAKOV: Gospodar mi je ostavio ova dva talenta. Kako da ih upotrebim ? Šeta
Znam, kupit ću si kompjuter i usavršavat ću se kao programer pa ću tako zaraditi još talenata.
PRIPOVJEDAČ: I tako je i Jakov bio vrijedan i domišljat i sa dva dobivena talenta polako je zaradio još dva talenta. Bio je tako sretan !! A Sefanija ? Što je učinio Sefanija sa svojim samo jednim talentom ?
SEFANIJA: Meni je gospodar od svih njih dao samo jedan talenat. Jedan ko nijedan. Šta ću s tim? On putuje i provodi se a ja da mu tu crnčim a on će samo ubirati moju muku. E neću. Sakrit ću taj novčić u zemlju pa kad se vrati neku mu je njegovo nazad. Zakopa tako jedan talenat u zemlju i odei dalje spavati.
PRIPOVJEDAČ: Nakon dugo vremena doðe gospodar tih slugu i zatraži od njih račun. (Gospodar se umoran vraća s puta, pozdravlja se s svojim slugama sjeda na svoju stolicu)
GOSPODAR: Šimune, dovedi mi Andriju. Jakova i Sefaniju.
ŠIMUN: Na zapovijed, gospodaru ! (Dovodi ih !)
GOSPODAR: I kako je bilo kod kuće ? Kao ste se snašli bez mene i jeste li dobro iskoristili one talente koje sam vam dao ?
ANDRIJA: 'Gospodaru! Pet si mi talenata predao. Evo, drugih sam pet talenata stekao! Uzgajao sam žito i stoku i uspio zaraditi upravo još pet talenata. Evo ih. ( I uručuje mu ih)
GOSPODAR: 'Valjaš, slugo dobri i vjerni! U malome si bio vjeran, nad mnogim ću te postaviti! ćeš moj zamjenik. Uði u radost gospodara svoga!'"
JAKOV: Gospodaru! Dva si mi talenta predao. Evo, druga sam dva talenta stekao (predaje mu ih ) i i još sam se naučio raditi na kompjuteru
GOSPODAR: 'Valjaš, slugo dobri i vjerni! U malome si bio vjeran, nad mnogim ću te postaviti! Bit ćeš moj nadzornik! Uði u radost gospodara svoga.'"
SEFANIJA: 'Gospodaru! Znadoh te: čovjek si strog, žanješ gdje nisi sijao i kupiš gdje nisi vijao. Pobojah se zato, odoh i sakrih talenat tvoj u zemlju. Evo ti tvoje!'
GOSPODAR (pomalo ljut): 'Slugo zli i lijeni! Znao si da žanjem gdje nisam sijao i kupim gdje nisam vijao! Mogao si ako ništa drugo moj novac položiti u banku i dobiti kamate i ja bih po povratku izvadio svoje s dobitkom. A ti si bio lijen i ni malo mudar. I nisi zano poštivati i iskoristiti i to malo što sam ti dao. Šimune, uzmi mu taj jedan talenat i daj Andriji koji ima onih deset, jer onaj koji se trudio, neka ima u izobilju, a ti Sefanija si se pokazao kao beskoristan i zato tog lijenog slugu izbacite van. ( I izvedu ga van!)