BOŽIĆ JE U NAMA
By Mirena Zake
LIKOVI: Ana, Petar, Nina, Robert, anđeo, Marija, Josip, dijete1, dijete2, pastir, anđeli, pastiri
PJESME: Sretan Božić svakome, Tiha noć, Djetešce ti moje drago, Marijo ti nisi sumnjala, Poklone pripremimo, Pjesma anđela, Nek Isus uđe u srce, Čestit vam Božić
Zbor (ili se pusti sa cd-a) pjeva ''Sretan Božić svakome''. Skupina djece kiti bor i pjevuši pjesmu koja se čuje.
ANA: Petre, daj dodaj mi tu kuglicu. Mora ih biti puno na boru. Što više to bolje.
PETAR: U pravu si. A tek kad stavimo onih deset lanaca sijalica, svijetlit će kao u... (zamišljeno, ne može se sjetiti izreke svijetli kao u Betlehemu) Ma nije važno, glavno je da svijetle i titraju. I da svi vide kroz prozor kako dobar bor imamo.
NINA: Evo i lameta. Hm, što još fali? Da, mora biti nešto na vrhu.
ROBERT: Kad sam bio jako mali, moji su stavljali nekog anđela, no gdje je? (traži anđela, ne može ga naći) Ma evo neki vrh, biti će dobar. Što šarenije to bolje. Šta će nam tamo neki bijeli anđeo. Bijelo nije ni boja.
PETAR: He, he. Još malo pa gotovo. I onda pokloni i prava uživancija.
NINA: Ček, ček, nešto smo zaboravili. Gdje su mi oni keksi i mlijeko, što sam donijela?
ANA: Misliš ono za deda mraza?
NINA: Da.
ANA: Ma kakvo mlijeko i keksi. Stavi mu coca-colu i gumene bombone. To današnje djedice vole.
NINA: Vidiš, vidiš. Dobra ideja. Roberte, ajd odi u kuhinju po colu, a bomboni su u kredencu.
(Robert odlazi i vraća se sa čašom cole i zdjelicom bombona, stavlja ih na stolić pored bora)
PETAR: Koliko je sati?
ANA: Pola četiri!
ROBERT: Joj, pa časna nam je rekla da je u pet ono nešto za nas djecu.
PETAR: Kako se ono zovr? Polanešto?
NINA: Ma kako ne znaš! Polnoćka!
ROBERT: Eto, da. Tako je. Hoćemo ići?
ANA: Ma biti će gužva i dugo traje. A i vani je hladno. Ajmo ostati kod kuće i gledati onaj božićni film.
NINA: ''Sam u kući''?
ANA: Da, taj!
NINA, ROBERT i PETAR: Dogovoreno!
(Uzimaju dvd i krenu ka televizoru. No odjednom se priguše svjetla. Zbor pjeva ''Tihu noć''. Dolaze Marija i Josip. Marija u naručju nosi Isusa. Smještaju se u jaslice. Čuje se dječji plač-pustiti sa cd-a.)
NINA: (sva zbunjena) To su......
ANA: Jesmo mi probudili bebu pjesmom?
(pojavljuje se anđeo)
ROBERT: Ovaj anđeo izgleda isto kao onaj sa bora, dok sam bio mali.
PETAR: Pst!
ANĐEO: Probudili ste ga, ali ne pjevanjem. Pjevanje mu ne smeta. Mama mu često pjeva.
(Zbor počinje pjesmu ''Djetešce ti moje drago'' (1.kitica), Marija pjeva zajedno s njima.)
MARIJA: (pjeva) Djetešce ti moje drago, usni slatkim snom. Prosti moje milo blago, štalica ti slatki dom.
(zamišljeno gleda dijete i govori)
MARIJA: Jasle su tvoja kolijevka! Na početku života, svijet te prezire. Pred majčine korake, tugu prostire. Svijet koji ljubavlju dotičeš.
(dok Marija govori, muzika tiho svira)
MARIJA: Teško mi je kao majci tebe gledati. Kako ležiš na toj slami, hladnoj, studenoj!
(dolazi dijete, tješi Mariju govoreći)
DIJETE 1: Marijo! Majko! Ne plači! Ova sveta noć razbila je vrijeme. Nova nas obzorja zovu. Dijete iz jaslica pokazuje put beskraja. Oživljuje zemlju! Božićna svjetlost pokreće bol, nevjeru, nemir, grijeh... I neka u svakom srcu rasplamsa maslinove grane, da bi se doline ljudskih čežnja ispunile mirom i ljubavlju!
(zbor pjeva ''Marijo, ti nisi sumnjala'')
JOSIP: (gleda dijete) Ovo dijete, majko mila, nebo šalje k nam. Nebo će se, siguran sam, pobrinuti za nj.
MARIJA: O Josipe, ti pogledaj milog sinka mog, kako plače, ,kako drhti na slamici toj!
(dolazi anđeo i vodi pastire, zbor pjeva ''Poklone pripremimo'')
ANĐEO: (viče izdaleka) Slava Bogu na visini, i na zemlji mir ljudima dobre volje! U gradu Betlehemu, rodio se Spasitelj. Poklonimo se svi ljudi ovoga svijeta.
JOSIP: (Mariji govori) Anđeoske brojne čete njemu pjevaju. Pobožno se sinku tvome one klanjaju.
PASTIR: Isuse, Bože naš! Dohitio si čovjeku, u nejakosti djeteta. Svojim božanstvom slušaš uzburkanost vapaja. Iz svoga života uzdižemo dušu i gledamo kako u štalici svjetovi stoje. Trenuci šušte. Anđeli bijeli s maslinovim grančicama pjevaju.
(dolazi još anđela, zbor pjeva ''Pjesma anđela'')
DIJETE 2: U Božićnoj noći susrećem sunce pred kojim Betlehemskog gorja, začuđeno, ćela podižu. Tišina žamor prosipa. Mlado sunce nova jutra ožaruje. Srca uzdiže prema svjetlosti koja razbuktava mir na zemlji.
(ponovo na sceni Ana, Nina, Robert i Petar; anđeo dolazi ponovno k njima)
ANĐEO: Da li sada znate kako ste ga probudili?
ANA: Shvatila sam. Kada smo rekli da nam je film draži nego Njegov dom. Da može govoriti, rekao bi nam da griješimo. A ovako svojim plačem to govori.
NINA: Griješimo?
PETAR: Da, nama je bio važan bor, pokloni, bezvezni film. A na Isusa smo zaboravili. Ljudi, pa Njegov je rođendan, a mi nemamo nikakav poklon za Njega.
JOSIP: Vaši pokloni za Isusa su u vašem srcu.
MARIJA: Da. Ana, ti mu možeš pokloniti dobrotu. Ti Roberte prijateljstvo, Nina vjeru. A ti Petre, što bi mu ti mogao poloniti?
PETAR: Ljubav prema svim ljudima, kao što i On voli nas. I zbog svih nas (okrene se prema publici i širom raširi ruke) se rodio u ovoj hladnoj štalici.
ANA: (prema svima) Ovo je Božić, a ne pokloni i coca-cola.
(zbor pjeva ''Nek Isus uđe u srce'', djeca kleknu pred štalicom)
NINA: Brzo, obucimo se i požurimo u crkvu. Još stignemo.
ROBERT: U pravu si! Idemo!
ANĐEO: Nešto ste zaboravili. (pruža ima anđela za vrh i jaslice i pšenicu za ispod bora) Roberte izvoli anđela iz svoga djetinjstva, stavi ga na vrh bora. Ana, stavi jaslice pod bor, a ti Nina pšenicu.
(djeca uzimaju od anđela i stavljaju, zbor počinje pjevati ''Čestit vam Božić'')
KRAJ