PRIČA O PRVOM BOŽIĆU

 

Pahuljica veselo istrčava na scenu i pjeva, te se njiše u ritmu.

PAHULJICA: Pahuljice padajte, meke i guste, na široke ceste i stazice puste. Jer već se bliži onaj čas, kad nama dođe deda mraz.

Dok pjeva zadnji dio, sav zadihan i ljut trči anđeo na scenu i viče na pahuljicu.

ANĐEO: Jesi ti normalna ženska glavo!? Ma kakav deda mraz, što je tebe spopalo!

PAHULJICA (pokunjeno): Pa znaš, Božić dolazi i deda mraz...

ANĐEO: Da, Božić dolazi (te dvije riječi otpjeva), ali što će ti deda mraz! Jesi ti pala s marsa?

PAHULJICA: Pa on je Božić.

ANĐEO: Molim? Ajd spusti se malo na zemlju. Tebi je tamo neki bradonja sa coca-cole Božić?

PAHULJICA (odrješito): Da, je!

ANĐEO (lupi se po čelu): Šta je meni ovo trebalo (pjeva), ludog li stvorenja. Da li ti uopće znaš što je Božić?

PAHULJICA: Pa da. Djeca kite bor, dobiju poklone, i tako to!

ANĐEO: I to je sve?

PAHULJICA: Aha.

ANĐEO: Vidim ja da tebi treba mala škola crtanog filma. Sjedaj ovdje (sjedaju na stepenice). I pazi, slušaj. Ovo ću reći samo jedanput, a možda i više puta. Ovisno koliko treba da shvatiš pravi smisao Božića.

PAHULJICA: Pričat ćeš mi priču? (anđeo kimne glavom) Jeeee, što ja volim priče. A vi djeco (obraća se publici)?

ANĐEO: E pa krenimo.

Scena se zamračuje i tiho svira lagana muzika. Anđeo se ustaje i silazi među djecu i počinje priču.

ANĐEO (pjeva, muzika je Zeko i potočić): U jednoj tihoj noći, gdje sve mirno spi. Jedno malo djete, polako dolazi. Anđeo je prije majci došo toj i rekao da će to biti spas moj i tvoj. Srce njeno grije sad život mali taj i nama nosi radost i lijepi vječni raj.

Na scenu izlaze Josip i Marija s Isusom u naručju i sjedaju u jaslice koje se nalaze na sceni. Marija stavlja Isusa u jaslice i otvara usta kao da pjeva uspavanku, a instrumental Zeko i potočić tiho se još uvijek čuje.

PAHULJICA: A kako se zovu ovi ljudi?

ANĐEO: (pogladi pahuljicu po glavi) Joj neznalice moja mala, pa ti ništa zaista ne znaš. Zovu se Marija i Josip. To su Isusovi mama i tata.

PAHULJICA: Aha. Isusovi? Hm...

(čuje se instrumental Božić dolazi, dolaze pastiri, u rukama nose darove)

PAHULJICA: Šta je sad ovo? Tko su ovi ljudi?

ANĐEO: A jesi radoznala. Gledaj i slušaj i sve ćeš skužiti.

(pastiri pjevaju)

PASTIRI (muzika pjesme Božić dolazi): Djete dolazi, ajmo sada svi, njemu dare našeg srca donijeti. Djete dolazi, ajmo sada svi, njemu naše dare donijeti, donijeti.

Nakon što otpjevaju poklone se djetetu i darivaju ga, te sjedaju oko jaslica.

PAHULJICA: Hm, zanimljivo. Vidiš, vidiš, ovo nisam znala. Ali ti si tu veliki braco i sve ćeš me naučiti.

ANĐEO (ponosno): Uvijek, uvijek. A sada tiho. Želiš dalje vidjeti što će se dogoditi?

PAHULJICA: Naravno.

ANĐEO: Pastiri su svoje skromne dare darivali, ali najvažnije, predali su malenom djetešcu ono najvrednije što su imali, svoje srce.

Odjednom se čuje brza muzika izlazi zvijezda i iza nje tri mudraca.

PAHULJICA: A, moja legica zvjezdica. Što ona radi tu?

ANĐEO: Ona ti je bila tada, hm kako da ti objasnim, kao danas turistički vodič.

PAHULJICA: Vodila je ljude ka nećemu lijepom?

ANĐEO: E upravo to. I nemoj me više prekidati, nemam baš puno vremena. (nastavlja priču) Tvoja legica zvijezdica je dovela velike ljude, do malenog djeteta. Ali to dijete je samo na pogled bilo maleno, poput svih vas (pokaže na djecu u publici) kada se rodite. To dijete će biti najveći od najvećih. Znate kako se zove taj dečko? (upita djecu) Da, ta malena beba je Isus.

PAHULJICA: Ej, nešto si mi zaboravio reći!

ANĐEO (ljutito): Što?

PAHULJICA: Pa tko su ona trojica što su išli za zvijezdom?

ANĐEO: Joj, pa kad me stalno prekidaš, naravno da pola zaboravim. To su ti bili tri kralja, mudraci, najpametniji i najbogatiji ljudi tada. No pred Isusom su bili siromašniji od najsiromašnijeg čovjeka. Poklonili su se jedinom kralju koji postoji. (pjeva, muzika pjesme Bijeli Božić) Da, mudri ljudi došli, kralju. I svoje blago dali. Smirna, zlato, tamjan, i srce svoje. Smirna, zlato, tamjan, tom djetetu.

PAHULJICA (stidljivo, šmrca): Prekrasna priča. Zašto ja to nisam znala? To nas nisu učili u školi za pahuljice! Samo o onom djedici, a ovo je puno ljepše. I zato svake godine slavimo Božić?

ANĐEO: Da, već više od 2000 godina.

PAHULJICA: Mogu li i ja ići vidjeti dijete i pokloniti mu se kao pastiri i mudraci?

ANĐEO: Pa naravno pahuljice moja mala. Svi ćemo mu se pokloniti i mladi i stari, koliko god nas ima. Jer on je došao radi svih nas.

PAHULJICA (radosno pjeva, muzika Od Božića do Božića): Od Božića do Božića ide godina, svaka nova radost donosi. Mali Isus sad je tu i svaki put je kao u snu, jer u naša srca dolazi. Zato sretni smo sada i svi zajedno i naša srca malom kralju dati sad, i budimo sretni do novog Božića.

ANĐEO: (obrača se publici) Da li vam se svidjela priča o prvom Božiću? Šta mislite, da li će ova pahuljica sada svake godine znati zašto slavimo Božić? I da nisu važni pokloni i bor? A da li vi znate što je važno svakog Božića? Pa naravno, Isus je važniji od svega blještavila oko nas. Rodio se u hladnoj štalici da nas spasi. Želimo vam svima čestitati Isusov rođendan. Hoćete pjevat s nama? Idemo svi zajedno!

SVI (pjevaju, muzika Sretan Božić svakome): Snijeg svud pada, zvona zvone, srca naša vesele se. To je vrijeme ljubavi i mira, sretan Božić svakome, sretan Božić svakome, sretan Božić svakome. sretan Božić svakome. sretan Božić svakome. Hajdmo sada svi, pastiri i anđeli, pahulje i kralji, sretan Božić svakome. sretan Božić svakome. sretan Božić svakome. sretan Božić svakome. sretan Božić svakome. Usta se smiju, svi slave sad, svi grijesi praštaju, svi zajedno će biti i skupa će poć u Božićnu noć. sretan Božić svakome. sretan Božić svakome. sretan Božić svakome.