PONIZNI GOVEDAR – SVETAC                   / na temu farizej i carinik /      ***    30 nedjelja u godini  2013

Osoba 1 : Bog nikada nije volio pretvaranja i samohvalu, a i ljudi mrze one koji se prave važni, hvalisavce i oholice. Kad takvi dođu da mu se hvale pa pri tom još i druge optužuju i okrivljuju , ajoj, takve molitve Bog uopće ne čuje.

A o tome govori današnje Evanđelje, o molitvi jednog farizeja i jednog carinika.Ova dvojica donose nam pouku za vlastiti izbor: na jednoj strani oholost a s druge poniznost.

Osoba 2. U svakodnevnom životu i mi govorimo, ponašamo se i činimo kao farizej, premda toga nismo ni svjesni. Pravimo se važni a kad nas netko opomene odmah se usprotivimo, nismo uvijek iskreni, lako osuđujemo druge, izvlačimo se na račun drugih, tužakamo jedni druge a za male sitnice tražimo priznanje i pohvale. Kod Boga to ne ide tako,. Njemu je draža naša poniznost i skromnost od naduvenih dobrih djela. Baš kao je molio  Ivan Bosco.

Osoba 3. Ivan Bosco , siromašni seoski dječak imao je petnaest godina i veliku želju da završi neku školu.

Zato je putovao 20 km dnevno iz rodnog Bekija u Castelnuovo. Kad bi zimi zapao snijeg, prenoćio bi pod stepenicama kod gazde Roberta, samo sa nešto nauči.          

U školi je bio sa djecom koja su imala 10-11 godina pa je kao stariji i daleko jači i veći od njih bio predmet neslanih šala. Rugali su se njegovom širokom kaputu :

( PETRA  ) „ Jeli to kaput tvoga djeda ?“ 

Osoba 3. MIA Kad su vidjeli cipele dva broja veće, doviknuli bi :

(PETRA ) „Zar nam nećeš reći gdje si kupio te krasne cipelice, govedaru iz Bekije ?“

Osoba 3. I učitelj je bio grub , osobito prema njemu . Govorio je :

 ( učitelj ) :„ Za tebe nije škola! Vrati se u svoje selo i čuvaj goveda  !

Osoba 3. A kada bio dobro i točno napisao zadaću, učitelj bi rekao :

 ( učitelj ) „ Prepisao si sve od A do Ž !“

Osoba 4.  Ivan je puno trpio zbog toga. Nakon svih poniženja došao bi u crkvu i pred oltarom molio :

Ivan Bosco : „ Gospodine, ja nemam ništa da ti ponudim . Tek prazne ruke i svoje nevolje : puno nerazumijevanja i poruga…..Eto, to ti mogu donijeti…..Molim te podari mi snage da sve izdržim.“

Osoba 4.  Jeste li dobro čuli ovu molitvi ? A zapamtili je ?

Ovo je ponizna molitva koju Bog rado uslišava. Podario je Ivanu više nego li je tražio. Ustrajao je u mučnoj školi i napredovao bolje od svih ostalih. Bog mu je dao dar pamćenja. Imao je savršenu, upravo čudesnu memoriju, pa bi zapamtio čitave lekcije napamet.

Osoba 5. Jednog dana učitelj ga je prozvao da odgovara latinski. Na nesreću, Ivan Bosco ostavio  je udžbenik kod kuće. Da se izvuče, ustao je i čitao – iz udžbenika gramatike. Tekst i prijevod tekao je tako glatko kao da čita iz prave knjige. Tada se njegov prijatelj iz klupe nasmijao i nastao je nemir u cijelom razredu. Učitelj je vidio što se događa i ovaj put pohvalio Ivana :

UČITELJ :„ Imaš dobro pamćenje . zato ti opraštam. Pobrini se da pametno iskoristiš taj dar .

Osoba 6. Ivan Bosco završio je tu mnoge druge škole, postao svećenik i osnovao redovničku zajednicu, salezijance, koji se brinu za odgoj siromašne i zapuštene mladeži.

Danas ga slavimo kao sveca i njegov lik se može naći na mnogim oltarima širom svijeta.

Ako i tebe ismijavaju, rugaju ti se i ponižavaju u školi i ti se pomoli kao Ivan Bosco .

Da ponovno čujemo tu molitvu ?

 (Ivan Bosco ): „ Gospodine, ja nemam ništa da ti ponudim . Tek prazne ruke i svoje nevolje : puno nerazumijevanja i poruga…..Eto, to ti mogu donijeti…..Molim te podari mi snage da sve izdržim.“