»SLIKE IZ OBITELJSKOG ALBUMA« - (Mak, svibanj 2004.)  

ZA MARIJIN SVIBANJ IL’ ZA MAJČIN DAN – “IGROKAZ OD SLIKA”, DIVNIH KAO SAN:

SUDJELUJU:
Dječak Matej, Gospa, Pripovjedač
Napomena: da bi igrokaz bio dinamičniji i privlačniji, mogu se na scenu postaviti djeca odjevena kao cvjetovi koji bi se povremeno njihali. Isto tako, može se pojavljivati i zbor anđela, koji bi pri izmjeni slika iz albuma nešto otpjevali ili čak imali 1-2 kraće plesne dionice.... – sve ovisi o vašoj kreativnosti kojom ćete još dotjerati, “satkati” igrokaz divan kao san!

Na pozornici krevet, u njem leži dječak od desetak godina, u pidžami, spava. U ruci mu se vidi mobitel. Dolazi pripovjedač, govori i pritom pokazuje na dječaka u krevetiću.)

PRIPOVJEDAČ:
Dječačić je Matej tehničar budući
pa već sada on marljivo uči.
Na svom školovanju temeljito radi,
iz svih igračaka dijelove vadi.
Danas se tatinog mobitela dokopao
i sve mu tipke majstorski prekopao.
Toliko je poslom zadivljen bio
da je s mobitelom i spavati htio.
Pa je i u snu mobitel dirao
i telefonirao, telefonirao...
Kad se napričao na svim jezicima svijeta
mali se majstor zaželio leta.
I gle: začas se na oblaku našao,
i u nepoznati kraj zašao.

(Na scenu postaviti cvijeće raznih boja. Matej se budi, polako sjeda na krevet, trlja oči, drži mobitel, gleda s nevjericom oko sebe. Između cvijeća prilazi mu Gospa. Obučena je u dugu, plavu haljinu, a na glavi joj bijeli veo. Smiješi se Mateju i on se počinje smiješiti njoj.)

MATEJ: Tebe sam vidio u našoj crkvi. Na misi, s nama...
Ti si... Ti si Isusova mama!
Baš sam se tebi molio,
prije nego sam usnio.

GOSPA: Zato sam te i pozvala.
Vidim te što radiš tijekom dana
i kako se brine tvoja mama.
Tako sam i ja zabrinuta bila,
dok je Isus rastao
te bdjela nad njim
dok se igrao.

MATEJ: Je li i on iz igračaka dijelove vadio

GOSPA: Dođi, pokazat ću ti što je on sve radio!

(Za sljedeće scene je potrebno pripremiti 6 slika veličine 1m x 1m i jednu po jednu stavljati ih na stalak za slike ili pripremiti 6 slika na prozirnicama te jednu po jednu projicirati na platno.)

1. SLIKA – ISUS RADI U STOLARSKOJ RADIONICI

GOSPA: U Josipovoj se radionici često majstora igrao
pa je ponekad od udaraca čekićem i prst stradao.

MATEJ: A onda je sigurno plakao?

GOSPA: O, da! I toga je znalo biti
te smo morali prst zaviti.

2. SLIKA - ISUS ČISTI RADIONICU

GOSPA (gleda sliku i smiješi se):
Kakvu je samo dizao prašinu,
dok je čistio piljevinu.
Mlatio je metlom nazad i naprijed,
da bi u radionici napravio red.

MATEJ: Niste imali usisivač?

GOSPA: Nee! Metla je bila glavni čistač.

MATEJ: Onda ste sigurno od alergija bolovali?

GOSPA: Ma kakvi! Samo smo ponekad od prašine kihali.

3. SLIKA - MALI ISUS PLAČE, A HALJINICA MU RAZDERANA

MATEJ: Ha! Ovako sam jednom pao i ja.
Kako sam plakao! Hlače poderao!

GOSPA: Tako obično biva,
da se negdje kamen skriva.
Takav jedan i Isusa je dočekao
pa je na koljena pao
i dobro ih razderao.

MATEJ: Ti si mu sigurno ranu oprala pa je namazala,
kao i meni moja mamica.

GOSPA: Da. Za to mi je poslužila maramica.
A onda sam ga u krilo stavila, uspavanku pjevala i – uspavala.

4. SLIKA – ISUS JAŠE NA MAGARČIĆU, KOJEG NA UZICI DRŽI JOSIP

MATEJ (gleda sliku zadivljeno i govori čeznutljivo):
Da barem ja znam ovako jahati,
mogao bih i konja imati.

GOSPA: Ti imaš bicikl i voziš ga brzo i lako.

MATEJ: Ali nije uvijek bilo tako.
Jako sam se namučio,
da bih ga voziti naučio.

GOSPA: Tako je i Isus ustrajno na magarca sjedao,
njihao se, klatio, ponekad i padao.
Danima je trajalo to stjecanje znanja,
da bi se došlo do uspješnog jahanja.

5. SLIKA - ISUS I JOŠ DVA-TRI DJEČAKA NOSE NARANČE STARICI KOJA STOJI PRED KUĆOM

GOSPA: Isusu i ovim dječacima
nikada nije bilo teško pomoći starcima.
Uvijek su poslušno išli susjedima,
pomoći im u raznim poslovima.

MATEJ: Aha, zato Isus naranče nosi!

GOSPA: Da. Teti Marti ih donosi.
A znali su ih i drugi zvati,
kad je trebalo masline brati.

6. SLIKA – 12-GODIŠNJI ISUS U HRAMU

MATEJ: Znam za zgodu ovu, čitala mi mama,
kad je Isus ostao s učiteljima, usred Hrama.

GOSPA: Za blagdan Pashe mi smo hodočastili
kao i uvijek u Jeruzalemu bili.
Cijeli je dan u molitvi u Hramu prošao,
a onda je svatko kući svojoj pošao.

MATEJ: Ti i Josip ste nakon duga hoda,
vidjeli da nema Isusa između vašega roda?

GOSPA: Zatim sam ga tražila među mnoštvom svijeta,
no nije ga bilo među ljudima iz Nazareta.
Josip i ja smo se u Jeruzalem vratili
i tri ga dana po gradu tražili.
Našli smo ga gdje u Hramu sjedi
i kako on učiteljima besjedi.
Meni i Josipu reče, kad smo došli do njega:
“Zar ne znate da moram biti u domu Oca mojega?”
A ja sam jako bila tužna i zabrinuta
i ova me slika uvijek sjeti toga puta...

MATEJ: Jao! Ti si me sada sjetila nešto važno,
Upravo sam to ovdje (pokazuje na srce) osjetio snažno!
Hitno se moram kući vratiti,
jer će i moja mama patiti.
Brinut će se što me nema,
a sad mi već sigurno i doručak sprema.
Bojim se samo da će mi reći da sam snio,
kad joj ispričam gdje sam sve bio i što sam vidio!

GOSPA: Otpratit ću te dio puta...
I zapamti, ako ti katkad misao “zaluta”:
Drž’ se uvijek dobro moga skuta!